Tvrtko II. Kotromanić

Tvrtko II. Kotromanić, bosanski kralj 1404–09. i 1421–43 (?, oko 1380?, XI. 1443). Izvanbračni sin Tvrtka I. Godine 1391. zbog maloljetnosti nije došao na prijestolje (preuzeo ga Stjepan Dabiša), a bosanskim kraljem postao je u svibnju 1404. pošto su bosanski velikaši, pristaše Ladislava Napuljskoga, zbacili Stjepana Ostoju, koji je podupirao Sigismunda Luksemburgovca. Na početku vladavine (1405) dodijelio je široke povlastice Dubrovniku, koje je njegov prethodnik bio ukinuo. No uskoro je Sigismund intervenirao u korist svojega svrgnutoga saveznika Ostoje, pa je 1405. ugarska vojska provalila u Usoru, te istodobno napala preko rijeke Une. Tvrtkovi su vojskovođe tada odbili oba napada, a Sigismund je već sljedeće godine ponovno, na zahtjev pape Grgura XII., tražio da se u Bosni suzbiju bogumilski krivovjerci, ali je opet doživio neuspjeh. Kada je u ljeto 1408. Sigismund kao vođa križarskoga rata, koji je u studenom 1407. proglasio papa protiv heretika, provalio na čelu snažne hrvatsko-ugarsko-poljske vojske u Bosnu preko Save, Tvrtko je bio poražen i zatočen u Budimu, a Sigismund se kraj utvrde Dobor krvavo obračunao sa zarobljenim bosanskim velikašima. Iako je Sigismund poslije pustio Tvrtka, on je u međuvremenu izgubio prijestolje jer su velikaši natrag pozvali Ostoju pa se povukao iz Bosne (1409). U zemlju se vratio 1414. s osmanskom pomoći i osvojio prijestolje u borbi protiv Stjepana Ostojića (1421). Zbog velikaške prevlasti kraljevska vlast bila je ograničena na srednju Bosnu. Slabost središnje vlasti do izražaja je došla u ratu između Dubrovnika i vojvode Radoslava Pavlovića (1430–32). Takve su prilike Tvrtka nagnale na približavanje Sigismundu pa se oženio njegovom nećakinjom Dorotejom Gorjanskom i za nasljednika 1427. odredio slavonskoga bana, grofa Hermana II. Celjskoga. No preokret je izazvao Osmanlije, koji su počeli provaljivati u Bosnu (1424., 1426., 1434) i protiv Tvrtka poduprli Radivoja Ostojića (1433–35), uz kojega je pristao i vojvoda Sandalj Hranić. Tvrtko je zbog toga 1434. napustio Bosnu; vratio se nakon iznenadne Sandaljeve smrti (1435), ali su ga Osmanlije prisilili na plaćanje danka. Godine 1436. dozvolio je franjevcima nesmetano privoditi bosanske krstjane katoličanstvu. Osmanlije su 1441–43. ponovno udarili na Bosnu, no ipak su bili protjerani. U očajnim prilikama Tvrtko je 1442. ponudio Mlečanima da preuzmu upravu Bosne, što su oni odbili. Nakon njegove smrti za kralja je bio izabran Stjepan Tomaš.

Tvrtko II. Kotromanić. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 11.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=62878>.