struka(e): |
ilustracija
UJEDINJENI ARAPSKI EMIRATI, položajna karta
ilustracija
UJEDINJENI ARAPSKI EMIRATI, grb
ilustracija
UJEDINJENI ARAPSKI EMIRATI, zastava
ilustracija
UJEDINJENI ARAPSKI EMIRATI, Abu Dabi, džamija šeika Zayida ibn Sultana Al Nahyana
ilustracija
UJEDINJENI ARAPSKI EMIRATI, Abu Dabi, unutrašnjost džamije šeika Zayida ibn Sultana Al Nahyana
ilustracija
UJEDINJENI ARAPSKI EMIRATI, Abu Dabi, unutrašnjost džamije šeika Zayida ibn Sultana Al Nahyana
ilustracija
UJEDINJENI ARAPSKI EMIRATI, Dubai, luka Jebel Ali
ilustracija
UJEDINJENI ARAPSKI EMIRATI, oaza Liwa
ilustracija
UJEDINJENI ARAPSKI EMIRATI, oaza Liwa
ilustracija
UJEDINJENI ARAPSKI EMIRATI, tvrđava Al-Fujairah

Ujedinjeni Arapski Emirati (Al-Imārāt al-‘Arabīya al-Muttaḥida), država u istočnom dijelu Arapskoga poluotoka, na obali Perzijskog i, manjim dijelom, Omanskoga zaljeva. Graniči s Omanom (duljina granice 410 km) na istoku i sjeveroistoku te Saudijskom Arabijom (457 km) na jugu i zapadu. Kopnena površina, bez otoka, iznosi 77 700 km² (oko 83 600 km² s otocima, od kojih se mnogima ne zna točna površina ili na koje polažu pravo susjedne države Iran i Katar). Ujedinjeni Arapski Emirati su federacija sedam emirata, od kojih je najveći Abu Dabi (67 340 km² bez otoka ili 87% ukupne površine); ostali su Dubai, Ajman (Adžman), Fujairah (Fudžaira), Ras al-Khaimah (Ras al-Haima), Sharjah (Šardža) i Umm al-Quwain. U sjeveroistočnom dijelu nalazi se omanska eksklava Wadi Madha.

Prirodna obilježja

Ujedinjeni Arapski Emirati obuhvaćaju uglavnom prostranu pješčanu pustinjsku ravnicu u zaleđu Perzijskoga zaljeva koja pješčanim dinama prelazi prema unutrašnjosti poluotoka u pustinju Rub al-Khali. Uz samu obalu zaljeva proteže se pojas zaslanjenoga tla. Na krajnjem sjeveroistoku pruža se gorje izduženo u meridijanskom smjeru (od poluotoka Musandam prema jugu) koje odvaja primorje Omanskoga zaljeva od Perzijskoga priobalja. Obala uz Perzijski zaljev niska je, s mnogim prudovima, koraljnim grebenima i pješčanim otocima, dok je obala Omanskoga zaljeva (Al-Batina) strmija, a more dublje.

Klima je pustinjska sa znatnim dnevnim i godišnjim kolebanjima temperature i s vrlo malom godišnjom količinom oborina (do 100 mm, u gorju do 300 mm). Srednja siječanjska temperatura iznosi 18 °C, a srpanjska 33 °C. Ljeti temperatura može dosezati i 46 °C na obali, a 49 °C ili više u unutrašnjosti. U priobalju je velika vlažnost zraka.

Nema površinskih tokova. Oskudna kserofitna pustinjska i polupustinjska vegetacija razvijena je samo povremeno i mjestimično. U oazama (najveća Buraimi, pretežno u Abu Dabiju) dobro uspijevaju palme.

Stanovništvo

U Ujedinjenim Arapskim Emiratima živi 4 106 427 st. prema popisu 2005., odnosno 4 229 000 st. ili 54 st./km² prema procjeni 2006. Stanovništvo je neravnomjerno naseljeno; glavnina stanovništva živi u priobalju u glavnim gradovima i lukama emirata, te u oazama (veće su Liwa i Buraimi), dok je preostali dio federacije vrlo slabo naseljen. Državljani federacije čine samo 20,1% stanovništva (2006), a ostalo su strani državljani koji ondje žive i rade. Prema prvom popisu 1968., na području emirata živjelo je samo 180 226 st. (stranaca je bilo 36%). Otkrićem i iskorištavanjem nafte (1960-ih) došlo je do nagloga privrednog razvoja i jakoga priljeva potrebne radne snage; do 1985. udjel stranaca (uglavnom Arapa) porastao je na 88%. Osim Arapa (48%, 2000; od toga domaći Arapi 12,2%, beduini 9,4%, egipatski Arapi 6,2%, omanski Arapi 4,1%, saudijski Arapi 4,0%) u Ujedinjenim Arapskim Emiratima žive i Paštunci (7,1%), Beludži (7,1%), Malajamalci (iz Kerale u Indiji; 7,1%), Iranci (5,1%), Filipinci (3,4%) i dr. Stanovnici su pretežito muslimani suniti, a ima i muslimana šijita, rimokatolika, hinduista i dr. Službeni je jezik arapski, a govori se i engleski. Zbog jakoga doseljivanja radne snage i znatnoga prirodnog priraštaja (13,4‰ ili 1,3%, 2006) Ujedinjeni Arapski Emirati imaju visoku prosječnu godišnju stopu porasta stanovništva od 6,7% (2001–06). Stopa nataliteta iznosi 14,9‰ (2006), a mortaliteta 1,5‰ (Ujedinjeni Arapski Emirati su država s najnižom stopom mortaliteta); smrtnost je dojenčadi niska (7,3‰). Zbog jakoga doseljivanja muške radne snage Ujedinjeni Arapski Emirati imaju najveći nerazmjer stanovništva po spolu u svijetu: na 100 žena dolazi čak 217 muškaraca (2006), odnosno žene čine samo 31,5% stanovništva (2005). Prevladava stanovništvo srednje dobi; u dobi je do 14 god. 19,6% stanovništva, od 15 do 59 god. 78,8%, a starije je od 60 god. 1,6% stanovništva (najmanji udjel staroga stanovništva u svijetu; 2006). Očekivano trajanje života za muškarce iznosi 76,5 god., a za žene 78,5 god. Ekonomski je aktivno 2 647 000 st. (62,6% ukupnoga stanovništva 2006); u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu radi 4,7%, u rudarstvu, industriji i građevinarstvu 38,7%, a u uslužnim djelatnostima 56,6% zaposlenoga stanovništva (2006). Nepismeno je 9,3% stanovništva starijeg od 10 godina (2005). U gradovima živi 82,5% st. (2006). Glavni je grad Abu Dabi (Abu Zaby) sa 683 531 st. (2006), a najveći je Dubai (Dubayy) s 1 354 980 st. (2006); ostali su veći gradovi Sharjah (Ash Shariqah) s 556 000 st. (2004), Al-Ayn (Al-Ain) s 369 000 st. (2004), Ajman s 202 244 st. (2006) i Ras al-Khaimah sa 113 347 st. (2006).

Gospodarstvo

Od početka 1970-ih gospodarski se razvoj izrazitije zasniva na proizvodnji nafte i plina te na njihovu izvozu. Iako se udjel naftnoga sektora u nacionalnoj ekonomiji postupno smanjuje u korist drugih industrijskih grana, on je i dalje gospodarski najvažniji (2018. stvara oko 30% BDP-a). Potkraj 2019. procjenjuje se da naftne zalihe Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) iznose 97,8 milijarda barela (5,6% svjetskih zaliha), a zalihe prirodnoga plina 5,9 bilijuna kubnih metara (3% svjetskih). Tijekom 2019. proizvodilo se u prosjeku 3,9 milijuna barela nafte na dan (4,2% svjetske proizvodnje), dok je godišnja proizvodnja plina iznosila 62,5 milijarda kubnih metara (1,6% svjetske proizvodnje). Vrijednost BDP-a ostvarenoga 2018. bila je 422,2 milijarde USD, a 2019. je 421,1 milijardu USD; BDP po stanovniku je 43 103 USD (2019). U sastavu BDP-a 2019. velik je udjel uslužnoga sektora (53,1%) i industrije (46,2%), dok je udjel poljoprivrede znatno manji (0,7%). U poljoprivrednoj ponudi prevladavaju datulje i razno povrće, uz uzgoj peradi, goveda, ribolov i dr. U industrijskoj su ponudi, osim nafte i plina, još i građevni materijali, aluminij, vozila, zlato, dijamanti, nakit, odjeća i obuća, prehrambeni proizvodi i dr. Početkom 2000-ih UAE postaje i svjetski poznato turističko odredište (napose gradovi Abu Dabi, Dubai i dr.); prihodi od turizma porasli su s približno 1,6 milijarda USD (2004) na 21,3 milijarde USD (2018), te na 38,4 milijarde USD (2019). Vrijednost izvoza 2019. bila je 389,3 milijarde USD, a uvoza 288,3 milijarde USD. Najviše izvozi sirovu naftu (12,7% ukupnog izvoza), zatim nakit, zlato, dijamante, aluminij, vozila i dr. Uvozi industrijsku opremu, vozila, zlato, dijamante, telekomunikacijske i informatičke uređaje i opremu, oružje, lijekove, hranu i dr. Prema udjelu u izvozu vodeći su partneri Saudijska Arabija (6,1%), Indija (3,7%), Irak (3,5%) i Švicarska (3,5%). Najviše uvozi iz Kine (14,1%), Indije (9,2%), SAD-a (6,9%) i Japana (4,3%). Veličina je javnoga duga 26,8% BDP-a (2019).

Promet

Unutrašnji, međugradski promet zasniva se na suvremenim višetračnim cestovnim prometnicama (1088 km), koje su osobito guste u sjevernom priobalnom dijelu zemlje. Planira se izgradnja željezničke pruge koja bi povezala gradove duž Perzijskoga zaljeva s obalom Omanskoga zaljeva (Fujairah). Većina luka nalazi se na obali Perzijskoga zaljeva i zbog prirodnih uvjeta (niske i pješčane obale) uglavnom su umjetno izgrađene. Vodeće je lučko središte Dubai s lukama Rashid (izgrađena 1972) i Jebel Ali (Ǧabal ‘Ali), po prometu osma kontejnerska luka svijeta (8,9 mil. TEU kontejnera, 2006) i jedna od najvećih umjetnih luka na svijetu. Značajne su još luke Perzijskoga zaljeva Zayed ili Zayid u Abu Dabiju (u izgradnji je i luka Khalifa), Khalid i Hamriyah u Sharjahu, a na obali Omanskoga zaljeva Khorfakkan (Sharjah) i Fujairah. Putnici dolaze uglavnom zrakoplovima. Međunarodne su zračne luke u Dubaiju, Abu Dabiju, Al-Aynu, Fujairahu, Khaimahu i Sharjahu.

Novac

Novčana je jedinica dirham (AED); 1 dirham = 100 filsa.

Povijest

Područje jugoistočne Arabije bilo je već od III. tisućljeća pr. Kr. u trgovačkim vezama s mezopotamskim gradovima. Arapi su u tim krajevima imali autonomiju u okviru carstva arapskoga kalifa od 630., a to je tijekom srednjeg i novog vijeka omogućilo stvaranje niza manjih teritorijalnih političkih tvorevina pod upravom šeika. Premda su do obala današnjih Ujedinjenih Arapskih Emirata još u XVI. st. doplovili Portugalci, europski trgovci izbjegavali su plovidbu uz to područje jer su sve do početka XIX. st. šeikati Abu Dabi, Dubai, Sharjah, Ajman, Umm al-Qaiwan, Ras al-Khaimah i Fujairah bili poznati po gusarenju i trgovanju robljem pa im odatle potječe i naziv Obala gusara. Potaknuta strateškom važnošću toga područja (komunikacija s Indijom), Velika Britanija je protiv šeikata 1818–19. povela vojne operacije, nakon toga ih je i vojno vezala uz sebe. Ugovorima o zaštiti iz 1820., 1853. i 1892. uveden je ugovorni režim. Pet šeikata obvezalo se da neće ratovati ni među sobom ni s drugim državama, a da će diplomatske i vanjskopolitičke odnose održavati samo s Velikom Britanijom, koja šeikatima jamči zaštitu od agresije s mora. Obala gusara prozvana je 1853. Ugovornom obalom (Trucial Coast) i dobila je status britanskog protektorata, koji je od 1873. do 1947. bio pod upravom Britanske Indije. Područje Ugovorne obale postalo je osobito interesantno nakon II. svjetskog rata, kada su u Abu Dabiju otkrivena velika nalazišta nafte.

Nakon II. svjetskog rata održan je britanski vojno-politički utjecaj u šeikatima (pojedini su postali važni zbog otkrivenih izvora nafte). God. 1968. Velika Britanija je najavila vojno povlačenje iz regije Arapsko-perzijskoga zaljeva (planirano do 1971). Nakon što su Bahrein i Katar stekli neovisnosti, u kolovozu i rujnu 1971., šest se šeikata 2. XII. 1971. proglasilo emiratima i ujedinilo u neovisnu federaciju nazvanu Ujedinjeni Arapski Emirati; 10. II. 1972. pridružio se i emirat Ras al-Khaimah. Uoči proglašenja neovisnosti iranska je vojska (30. XI. 1971) zauzela tri otoka u Hormuškom prolazu (Veliki Tunb, Mali Tunb i Abu Musa) koje Ujedinjeni Arapski Emirati smatraju svojima (spor je održan i početkom 2000-ih). Od stjecanja neovisnosti 1971. predsjednik je bio šeik Zayid ibn Sultan Al Nahyan (poglavar Abu Dabija od 1966; na vlasti je bio do smrti 2. XI. 2004). Dugotrajni teritorijalni spor sa Saudijskom Arabijom i Omanom (oko područja Al-Buraymi) sporazumno je riješen 1974. Tijekom 1970-ih i 1980-ih izraženo je bilo suparništvo između pojedinih vladarskih obitelji. S jačanjem šijitskoga režima u Iranu od 1979., Ujedinjeni Arapski Emirati se sigurnosno i gospodarski povezuju s regionalnim arapskim zemljama (od 1981. Arab Gulf Cooperation Council), s osloncem na Saudijsku Arabiju. Ujedinjeni Arapski Emirati su logistički podržali napade SAD-a i saveznika na Irak 1991. i 2003; od sredine 1990-ih obrambene sporazume imaju sa SAD-om, Francuskom i Velikom Britanijom. God. 2003. s Omanom je postignut sporazum o kopnenoj granici. Od 3. XI. 2004. na vlasti je šeik Khalifa ibn Zayid Al Nahyan (poglavar Abu Dabija). Pomogao je Bahreinu u gušenju šijitskih prosvjeda (2011), te pobunjeničkim skupinama u Libiji (2011) i Siriji (od 2012). God. 2013. više osoba zatvoreno je i dijelom osuđeno zbog pripreme državnog udara, što oporba smatra političkim progonom. Sa Saudijskom Arabijom se i dalje održavaju bliski odnosi, te je podržana saudijska vojna intervencija u Jemenu (od 2015). Ratno zrakoplovstvo SAD-a nastavilo se koristiti zrakoplovnom bazom Al Dhafra (30-ak km južno od Abu Dabija) za regionalne i šire vojne operacije (2015. u njoj je oko 3500 pripadnika američke vojske). Uz posredovanje SAD-a u kolovozu 2020. postignut je mirovni sporazum s Izraelom (istodobno ga je zaključio i Bahrein) te su u rujnu 2020. normalizirani međudržavni odnosi (od arapskih zemlja prije su Izrael priznali jedino Egipat i Jordan). Od svibnja 2022. državni je poglavar Muhamed ibn Zayid Al Nahyan (savezno vijeće izabralo ga je za predsjednika 14. V. 2022), koji je državne poslove vodio od siječnja 2014. kada je njegov stariji polubrat, vladar Khalifa ibn Zayid Al Nahyan imao moždani udar (umro je 13. V. 2022).

Politički sustav

Prema Ustavu od 2. XII. 1971. Ujedinjeni Arapski Emirati savezna su država sedam emirata, koji su monarhije. Država ima predsjednički sustav vlasti, na njezinu je čelu predsjednik, kojega biraju vladari emirata za razdoblje od 5 godina, bez ograničenja broja mandata. Predsjedniku države u izvršnoj vlasti pomaže vijeće, na čelu kojega je premijer; njega i ostale članove vijeća imenuje predsjednik. Najviše je zakonodavno tijelo jednodomno Savezno nacionalno vijeće (Majlis Watani Itihad), koje ima 40 članova; 20 imenuju vladari emirata saveznih jedinica, a 20 bira posebno izborno tijelo. U državi ne postoji opće biračko pravo. Sudbenu vlast obnaša Vrhovni sud Unije, čije suce imenuje predsjednik. Nacionalni blagdan: Dan neovisnosti, 2. prosinca (1971).

Citiranje:

Ujedinjeni Arapski Emirati. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/ujedinjeni-arapski-emirati>.