Ujedinjeni narodi

ilustracija
UJEDINJENI NARODI, zastava
ilustracija1ilustracija2ilustracija3

Ujedinjeni narodi (Ujedinjene nacije, engl. United Nations, franc. Nations Unies; akronim UN), međunarodna organizacija osnovana radi očuvanja svjetskog mira i sigurnosti, rješavanja ekonomskih, društvenih i političkih problema međunarodnom suradnjom te promicanjem poštovanja ljudskih prava. Sjedište je UN-a u New Yorku, a regionalni uredi postoje u Ženevi, Beču i Nairobiju. Službeni su jezici engleski, francuski, španjolski, ruski, arapski i kineski. Osnovani su 24. X. 1945., pošto je Povelju Ujedinjenih naroda ratificirala većina od 51 države sudionice na osnivačkom sastanku u San Franciscu (od travnja do lipnja 1945). Povelja UN-a međunarodni je ugovor ustavnoga karaktera kojim je osnovan i na temelju kojega djeluje UN. U njem su istaknuti ciljevi UN-a, kriteriji za članstvo, djelokrug i funkcioniranje tijela i organa UN-a i dr.

Povijesno je UN nastao kao nasljednik Lige naroda, međuratne organizacije demokratskih država uspostavljene radi osiguranja međunarodnog mira. Nakon II. svjetskog rata Liga naroda bila je ukinuta, a njezinu je zadaću preuzeo UN. Naziv Ujedinjeni narodi skovao je predsjednik SAD-a F. D. Roosevelt prilikom potpisivanja Deklaracije Ujedinjenih naroda 1. I. 1942., kojom se 26 država svijeta odlučilo zajednički boriti protiv sila Osovine tijekom II. svjetskog rata. Na Konferenciji Ujedinjenih naroda o uspostavi međunarodne organizacije, koja se održavala 1945. u San Franciscu, bilo je odlučeno da dotadašnji naziv koalicijskih snaga postane naziv novouspostavljene Organizacije Ujedinjenih naroda.

UN se sastoji od Opće skupštine, Vijeća sigurnosti, Ekonomskoga i socijalnoga vijeća, Tajništva, Međunarodnoga suda pravde te niza specijaliziranih organa i tijela. Opća skupština temeljno je deliberativno tijelo UN-a. U njoj se nalaze predstavnici svih država članica koji donose zaključke o budućem djelovanju organizacije (u obliku rezolucija Opće skupštine), odobravaju proračun UN-a, izabiru nestalne članice Vijeća sigurnosti i utemeljuju nova tijela i organe. Jednom godišnje na plenarnoj sjednici Opće skupštine sudjeluju šefovi država ili vlada članica UN-a, dok na ostalim sjednicama države članice predstavljaju opunomoćeni stalni predstavnici pri UN-u. Predsjednici Opće skupštine izmjenjuju se među državama članicama po načelu rotacije, a služe jednogodišnji mandat. Svakodnevne administrativne i upravne poslove UN-a vodi Tajništvo, s glavnim tajnikom na čelu. Njega, na mandat u trajanju od 5 godina (uz mogućnost obnavljanja mandata), imenuje Opća skupština. Od 1945. glavni tajnici su bili T. H. Lie (1945–53), D. Hammarskjöld (1953–61), U Thant (1961–71), K. Waldheim (1972–81), J. Pérez de Cuéllar (1982–91), B. Boutros-Ghali (1992–96), K. Annan (1997–2006) i Ban Ki-moon (2007–16). Od 2017. glavni je tajnik UN-a António Guterres. Vijeće sigurnosti najvažnije je UN-ovo tijelo, zaduženo za nadzor očuvanja mira i međunarodne sigurnosti. U tu svrhu Vijeće sigurnosti donosi odluke (u obliku rezolucija) o raspoređivanju mirovnih snaga na ratom pogođenim područjima, uvođenju međunarodnih sankcija te provođenju vojnih akcijâ radi osiguranja mira. Vijeće sigurnosti ima 15 članica, od toga 5 stalnih s pravom veta (Francuska, Kina, Rusija, SAD i Velika Britanija), te 10 nestalnih koje se izmjenjuju svake 2 godine, a biraju se među državama članicama UN-a podijeljenima u 5 regija (Afrika, Azija, Istočna Europa, Latinska Amerika i Karibi te Zapadna Europa i ostale države). Ekonomsko i socijalno vijeće (skraćeno ECOSOC) pomoćno je tijelo Opće skupštine kojemu je cilj unaprjeđenje međunarodnoga ekonomskoga i društvenoga razvoja (borba protiv siromaštva i širenja HIV-a, suzbijanje malarije i dr.). ECOSOC ima 54 članice, koje bira Opća skupština na mandat od tri godine. Radi poticanja razvoja gospodarstva i društvene stabilnosti osnovane su ekonomske i socijalne komisije za Europu (1947), Aziju i Pacifik (1947), Latinsku Ameriku i Karibe (1948), Afriku (1958), te zapadnu Aziju (1973). Međunarodni sud pravde temeljno je sudbeno tijelo UN-a, sa sjedištem u Hagu. Najvažnija je zadaća suda razrješenje pravnih sporova među državama članicama i davanje mišljenja o temama koje pred sud podnose međunarodne organizacije i agencije, kao i Opća skupština UN-a. Sud se sastoji od 15 sudaca izabranih na mandat od devet godina, uz mogućnost reizbora za dva dodatna mandata. Osim pet osnovnih tijela UN je tijekom godina utemeljio i niz specijaliziranih organizacija i agencija koje se bave različitim područjima i smještene su diljem svijeta. Riječ je o organizacijama poput Svjetske zdravstvene organizacije, UNICEF-a, Međunarodne agencije za atomsku energiju, Organizacije za hranu i poljoprivredu i dr. Među njima se posebno ističe Razvojni program Ujedinjenih naroda (engleski United Nations Development Programme – akronim UNDP), koji predstavlja globalnu razvojnu mrežu UN-a, a utemeljen je 1965. kao dio Opće skupštine UN-a. Glavna mu je zadaća pomoći državama članicama u dostizanju Milenijskih razvojnih ciljeva, koje su dogovorile članice UN-a 2000. Ti ciljevi obuhvaćaju nastojanja oko iskorjenjivanja ekstremnoga siromaštva, uvođenje opće osnovne naobrazbe, davanje većih prava ženama, smanjivanje stope smrtnosti djece itd. Kako bi se promicali ti i slični ciljevi, UNDP angažira poznate osobe iz svijeta zabave, športa, umjetnosti i gospodarstva kao ambasadore dobre volje. Komisija UN-a za međunarodno trgovačko pravo (engleski United Nations Commission on International Trade Law – akronim UNCITRAL) specijalizirana je organizacija koju je 1966. osnovala Opća skupština UN-a radi harmoniziranja različitih pravnih tradicija i ujednačavanja aspekata međunarodnoga trgovačkoga prava, kako bi se ubrzao ekonomski napredak u svijetu. Na sličnim je postavkama iste godine (1966) osnovana i Organizacija UN-a za industrijski razvoj (engleski United Nations Industrial Development Organization – akronim UNIDO), koju je Opća skupština UN-a utemeljila radi ubrzanja industrijalizacije zemalja u razvoju te promicanja međunarodne industrijske suradnje. Od 2011. UN ima 193 države članice.

Hrvatska i UN

RH je postala punopravna članica UN-a 22. V. 1992. S obzirom na ratne okolnosti RH je u ranim 1990-ima bila česta tema rasprava Opće skupštine UN-a, kao i Vijeća sigurnosti, koje je donijelo niz rezolucija o potrebi obustave neprijateljstava i očuvanja teritorijalne cjelovitosti RH. S tim je ciljem UN utemeljio i 5 mirovnih misija koje su djelovale na području Hrvatske: UNPROFOR (1992–95), UNCRO (1995–96), UNTAES (1996–98), UNCPSG (1998) i UNMOP (1996–2002). Od 1999. hrvatski vojnici, policajci i službenici sudjelovali su u nizu mirovnih operacija diljem svijeta, među ostalima u Istočnom Timoru, Etiopiji i Eritreji, Gruziji, Sudanu, Indiji i Pakistanu, Sijera Leoneu, Obali Bjelokosti, Liberiji, Zapadnoj Sahari, Libanonu, Burundiju, na Haitiju, Cipru te na Golanskoj visoravni. RH je bila članica ECOSOC-a 2000–03., te nestalna članica Vijeća sigurnosti 2007–09.

Ujedinjeni narodi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.8.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=63043>.