struka(e):

uvjetovanje, vrsta učenja. Razlikuju se klasično (Pavlovljevo) i operantno (instrumentalno) uvjetovanje. Kod klasičnoga uvjetovanja neki podražaj (bezuvjetni podražaj) koji prirodno izaziva neku reakciju (bezuvjetna reakcija) prezentira se zajedno s podražajem koji takvu reakciju prirodno ne izaziva (uvjetni podražaj). Nakon određenoga broja ponavljanja uvjetnoga i bezuvjetnoga podražaja uvjetni će podražaj sam izazvati reakciju koju izaziva bezuvjetni podražaj. U tom slučaju riječ je o uvjetovanoj reakciji. Npr., davanje hrane (bezuvjetni podražaj) kod psa izaziva lučenje sline (bezuvjetna reakcija). Ako se netom prije davanja hrane zazvoni (uvjetni podražaj), i taj slijed ponovi nekoliko puta, pas će početi lučiti slinu već na sam zvuk zvona. Lučenje sline u tom je slučaju uvjetovana reakcija. Operantno uvjetovanje (učenje na posljedicama) provodi se tako što se neko poželjno ponašanje nagrađuje (potkrjepljuje), odn. nepoželjno kažnjava. Ponavljanje nagrađivanja poželjnoga ponašanja povećava vjerojatnost njegova pojavljivanja, a ponavljanje kažnjavanja smanjuje nepoželjno ponašanje. Velik broj naučenih reakcija, osobito u djece, stečen je klasičnim i operantnim uvjetovanjem. Klinički psiholozi primjenjuju tehniku uvjetovanja za liječenje nekih psihičkih poremećaja, npr. fobija.

Citiranje:

uvjetovanje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/uvjetovanje>.