STRUKE:

Václav IV.

ilustracija
VÁCLAV IV.

Václav ili Vjenceslav IV., češki i njemački kralj (Nürnberg, 26. II. 1361dvorac Nový hrad u Kunraticama /danas Prag/, 16. VIII. 1419). Najstariji sin Karla IV. Luksemburškoga. Za češkoga kralja bio je okrunjen već 1363., brandenburški markgrof bio je 1373–78., a zahvaljujući obilnim novčanim darovima, koje je njegov otac podijelio njemačkim knezovima izbornicima, proglašen je 1376. i rimskim kraljem. Nakon očeve smrti 1378. preuzeo je vlast u Njemačkoj i Češkoj. Unatoč odličnomu obrazovanju, pokazao se nedoraslim vladarskim zadatcima. Postigao je diplomatske uspjehe (savez s Francuskom 1380., brak njegove sestre Ane s engleskim kraljem Rikardom II. 1382), ali su se tijekom njegove vladavine u Njemačkoj razmahale unutrašnje borbe između gradova i knezova, a u Češkoj se zbog promicanja nižega plemstva i građanstva na dvoru i u upravi sukobio s velikašima. Zauzet poteškoćama u Češkoj, zanemario je Njemačku, pa su ga njemački knezovi izbornici lišili 1400. kraljevske časti i izabrali novoga kralja Ruperta Falačkoga. Václav nije priznao taj izbor, a njemačke krune odrekao se tek nakon Rupertove smrti (1410) u korist brata Sigismunda Luksemburškoga (1411), uz uvjet da zadrži češko prijestolje. U sukobu s češkim visokim plemstvom bio je dva puta zatočen (1394., 1402–03), ali se ipak održao dijeleći znatne povlastice i idući na ruku husitima s kojima se potkraj vladavine našao u otvorenom sukobu. Tzv. Kutnogorskim dekretom iz siječnja 1409. predao je Česima Sveučilište u Pragu, što je potaknulo odlazak Nijemaca.

Václav IV.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 13.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=63611>.