struka(e):

vagus (prema lat. vagus: lutajući), deseti, najduži, moždani živac s vrlo raširenim živčanim vlaknima (osjetnim, motornim i autonomnim vlaknima parasimpatičkih svojstava); naziva se i lutajući živac. Opskrbljuje mnoge dijelove tijela: vanj. zvukovod, meko nepce, donji dio ždrijela, grkljan, dušnik, jednjak, želudac, crijevo, srce i krvne žile, osiguravajući time nesmetane funkcije gutanja, proizvodnje glasa, krvotoka i probave. Poremećaj njegove funkcije može se prepoznati pojavom jednostrane paralize mekoga nepca sa skretanjem uvule prema zdravoj strani, poremećajima fonacije (od promuklosti sve do afonije). Potpuna obostrana paraliza živca vagusa dovodi do smrti, npr. kod poliomijelitisa. Djelomično oštećenje vagusa može se javiti nakon ozljede, moždanog udara ili upalnih procesa u području moždanoga debla, tumora baze lubanje i sl. Jaki refleksni podražaji vagusa dovode do usporenja srčanoga ritma ili čak prestanka rada srca, uzrokujući gubitak svijesti (→ sinkopa) ili smrt, ako izostane hitna intervencija. Na funkcije vagusa može utjecati jak fizički ili emocionalni stres.

Citiranje:

vagus. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 19.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/vagus>.