STRUKE:

vakuum

vakuum (lat. vacuum: prazan prostor), doslovno: prostor u kojem nema tvari i zračenja. U praktične svrhe se pod vakuumom smatra prostor u kojem je tlak znatno manji od atmosferskoga. Postiže se s pomoću vakuumskih pumpi kojima se iz zatvorene posude isisava zrak. Vakuum je viši što je tlak plina niži, za idealni vakuum tlak plina bi bio jednak nuli. Najmanji dosad postignuti tlak je bio oko 10–12 Pa.

Visoki i niski vakuum razdvaja granica određena tlakom kod kojega srednji slobodni put čestica plina (tj. put koji čestica u prosjeku prijeđe između dvaju sudara s drugom česticom) postaje istoga reda veličine kao razmak između stijenki (vakuumske) posude. Ta granica ovisi o volumenu posude i temperaturi plina: vakuum je viši što je manje sudara među česticama, tj. što je veći volumen posude a niža temperatura.

Vakuum se, neovisno o volumenu posude i temperaturi plina, može podijeliti prema tlaku: vakuum niskoga tlaka (do 100 Pa), srednji vakuum (do 0,1 Pa), visoki vakuum (do 10–4 Pa), ultravisoki vakuum (niži od 10–4 Pa) i ekstremno visoki vakuum (niži od 10–10 Pa). Instrument za mjerenje niskoga tlaka je vakuummetar.

U svemiru, u međuzvjezdanom prostoru, uvjeti su još ekstremniji. Kako je procijenjena gustoća svemira oko 10–27 kg/m³, tlak 10–15 Pa, te ako se uzme u obzir da je najčešći element u njem vodik, to bi približno odgovaralo koncentraciji od jednog atoma vodika u kubnom metru (→ avogadro, amedeo). Vakuum je električni i toplinski izolator. Koristi se u termos-bocama, termoizolacijskim prozorskim staklima, elektronskim cijevima, elektronskim mikroskopima i običnim žaruljama, za vakuumsko pakiranje, proizvodnju poluvodičkih elektroničkih elemenata, destilaciju, hladno sušenje itd. U svemirskom vakuumu se prostiru fizikalna polja, te fotoni kao prijenosnici elektromagnetskih valova (→ svjetlost).

vakuum. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.4.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=63674>.