STRUKE:

Varšava

ilustracija
VARŠAVA, plan grada
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4

Varšava (poljski Warszawa [varša'va]), glavni grad, političko, kulturno i gospodarsko središte Poljske; 1 706 624 st. (2007). Leži na obalama Visle. Srednjovjekovna gradska jezgra (Stare Miasto s Nowim Miastom) razvila se na višoj, lijevoj obali, na mjestu najlakšega prijelaza preko rijeke. Zbog povoljna geografskog položaja u čvorištu trgovačkih putova između srednje i istočne Europe, Varšava je već u drugoj polovici XIV. st. bila značajno trgovačko središte. Ujedinjenjem Poljske i Litve (Lublinska unija, 1569) težište državnog ustroja prešlo je iz južne Poljske (Krakov) u prije periferan istočni dio države, koji je dobio središnje značenje. Od početka XVIII. st. Varšava se razvijala u političku metropolu i vodeće trgovinsko i poslovno središte. Gradsko područje širilo se uglavnom u smjeru sjever–jug oko najstarije prometnice, koja prolazi Starim Miastom i ulicom Krakowskie Przedmieście. Na desnoj strani Visle istodobno se razvijalo predgrađe Praga (1568–73. podignut je prvi most preko Visle). Od sredine XVIII. st. do 1830. broj stanovnika kretao se od 90 000 do 130 000 (u doba ustanka i ratova broj se smanjio). Oko 1830. započeo je razvoj industrije, koji je bio ubrzan gradnjom željezničke mreže prema golemomu, industrijski potpuno nerazvijenomu ruskom tržištu (1861. otvorena je željeznička veza sa Sankt Peterburgom). Od druge polovice XIX. st. do II. svjetskog rata bile su podignute nove industrijske i stambene četvrti; izgrađeno je veliko gradsko područje sjeverozapadno, zapadno i jugoistočno od povijesne jezgre, i prostrana Praga. Razvoj industrije utjecao je na povećanje stanovništva (oko 800 000 st., 1914; 1 295 000 st., 1939). U II. svjetskom ratu, za njemačke okupacije (1939–45), grad je bio gotovo potpuno razoren (90% industrijskih objekata, 72% stambenih zgrada, 85% cestovne i ulične mreže; 60% stabala na parkovnim površinama bilo je sustavno posječeno). U siječnju 1945. živjelo je u Varšavi 162 000 st. (pretežno u Pragi). Nakon II. svjetskog rata izgradila se nova Varšava, u kojoj su sve glavne ulice (Marszałkowska i dr.) znatno proširene. Suvremena prometnica smjera istok–zapad ostvarena je probijanjem tunela ispod stare gradske jezgre. Glavni dio grada spajaju s Pragom na suprotnoj obali Visle četiri novoizgrađena mosta. Godine 1995. izgrađen je metro. Osim sveučilišta (osnovano 1816) Varšava ima nekoliko znanstvenoistraživačkih instituta (radiološki, geološki, hidrometeorološki), mnoge muzeje (nacionalni, povijesni, arheološki, tehnički, vojni, židovski; memorijalni muzej F. Chopina, M. Curie Skłodowske i A. Mickiewicza), više od 30 kazališta (Nacionalno kazalište, osnovano 1765; Veliko varšavsko kazalište, osnovano 1778) i niz prosvjetnih i kulturnih ustanova. U starom dijelu, na glavnim trgovima (Rynek Starego Miasta, Rynek Nowomiejski, Plac Zamkowy) i u obližnjim ulicama nalaze se vrijedni, nakon rata rekonstruirani kulturnopovijesni spomenici: gotička katedrala sv. Jana iz XIV. st., crkva sv. Ane iz XV. st. (pregrađena u baroknom stilu 1786), barbakan iz XV. st. (jedna od rijetkih građevina te vrste u Europi) s dijelom srednjovjekovnih zidina i dvije crkvene građevine iz XVII. i XVIII. st. Od palača najpoznatije su Krasiński (XVII. st.), Wilanówski (XVII. st.), Łazienki iz XVIII. st., s istoimenim najljepšim gradskim parkom, Staszic (XIX. st.) i Belweder iz XIX. st.; stari je dio Varšave na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine (od 1980). Palača kulture i znanosti (građena 1952–55) najviša je zgrada (231 m) u Poljskoj (poklon SSSR-a). Čeličana; tvornice strojeva, putničkih automobila, motocikla, tekstila, konfekcije, optičkih instrumenata, električnih uređaja, lijekova i dr. Najveće je poljsko središte metalne, elektrotehničke (s elektroničkom), kemijske (s farmaceutskom) i grafičke industrije. Zbog geografskog položaja Varšava je značajno prometno središte s jakim međunarodnim zračnim prometom; međunarodna zračna luka F. Chopin udaljena je 10 km.

Iako se u dokumentima prvi put spominje u XIII. st., samo naselje – Stare Miasto – razvilo se znatno ranije kao predgrađe utvrde mazovskih knezova, koja je stajala na mjestu današnjega kraljevskoga dvorca. Godine 1339. Varšava je stekla gradska prava, a 1413. postala je stalnim sjedištem mazovskih knezova, za čije je vladavine doživjela gospodarski procvat. Uz varšavsko naselje razvilo se predgrađe – Nowe Miasto – koje se 1408. konstituiralo kao samostalna varšavska gradska općina. Oba srednjovjekovna naselja teško su stradala 1431. tijekom sukoba Poljaka i Njemačkoga viteškoga reda. Godine 1526. Varšava je pripala poljskoj kruni, a od 1569. bila je sjedište Sejma. Razvijajući se sve više kao trgovačko-gospodarsko središte, za Sigismunda III. Vase postala je 1596. prijestolnicom Poljske. Za najezde Šveđana 1655–56. bila je razorena i spaljena. U Sjevernom ili Nordijskom ratu (1700–21) opljačkale su ju švedska i ruska vojska. Osim toga, grad je 1708. i 1709. teško stradao od kuge, kao i tijekom Rata za poljsku baštinu (1733–35). Unatoč tim stradanjima, Varšava je za vladavine Stanislava II. Augusta Poniatowskoga (1764–95) doživjela puni kulturni i gospodarski procvat temeljen na razvoju manufaktura i trgovini. Nakon druge diobe Poljske Varšavu je 1792. okupirala ruska vojska, koja je u krvavom ustanku 1794. bila istjerana iz grada. Ljeti 1794. uzalud su ju opsjedali Prusi, a u studenom, nakon ogorčenih borbi, zauzeli su ju Rusi, koji su poduzeli teške represalije protiv stanovništva. Nakon treće diobe Poljske Varšava je 1796. potpala pod Prusku. Za pruske okupacije, koja je trajala do 1806., broj stanovnika spao je s približno 116 000 na 65 000. Kada je Napoleon I. Bonaparte porazio Prusku, Varšava je 1807. postala glavnim gradom Velikoga vojvodstva varšavskoga; 1813–15. grad je bio pod okupacijom habsburških te ruskih postrojba, a zatim je (1815), zajedno s onim što se nazivalo Poljskim Kraljevstvom (tzv. Kongresna Poljska), potpao pod vlast ruskoga cara, kojega je, kao kralja Poljske, u Varšavi predstavljao ruski generalni gubernator. Tijekom 1815–30. Varšava se znatno razvila, os. njezino gospodarstvo. Istodobno je postala središtem proturuskog otpora. Dana 20. XI. 1830. pod vodstvom revolucionarnoga Vojnoga saveza izbio je ustanak kojim su ruske postrojbe bile protjerane iz grada. Tek u rujnu 1831. premoćna ruska vojska uspjela je skršiti herojsku obranu Varšave i ponovno zauzeti grad. Kada je u siječnju 1863. planuo novi proturuski ustanak, Varšava je postala sjedištem Nacionalne vlade sve do sloma ustanka, potkraj 1864. Unatoč intenzivnoj rusifikaciji koja je uslijedila nakon propasti ustanka, Varšava se u kulturnom i gospodarskom pogledu i dalje brzo razvijala. Brz gospodarski razvoj grada potkraj XIX. i početkom XX. st. utjecao je na broj stanovništva, koje se od 1872 (približno 276 000) do 1903 (približno 756 400) gotovo utrostručilo. Za ruske revolucije 1905. Varšava je bila zahvaćena revolucionarnim vrenjem i velikim štrajkovima. Za I. svjetskog rata bila je pod njemačkom okupacijom (1915–18), a u studenom 1918. bila je proglašena glavnim gradom neovisne Republike Poljske (→ poljska, povijest). Za napada Njemačke na Poljsku 1. IX. 1939., Varšava je od prvoga dana II. svjetskog rata bila izložena snažnu zračnomu bombardiranju, a kako se odbila predati, Nijemci su ju razarali i artiljerijskom paljbom. Ostavši bez municije, hrane i vode, branitelji grada morali su 27. rujna kapitulirati. Za njemačke okupacije (1939–44) Varšava se nalazila u sastavu tzv. General-Gouvernementa, a njezino je stanovništvo, osobito Židovi u getu u koji su deportirani, bilo izloženo besprimjernu teroru nacista. Unatoč tomu, za cijelo vrijeme okupacije bila je jedno od glavnih središta protunacističkog otpora. Prvi ustanak, koji je u krvi ugušen, podigli su preostali Židovi u Varšavskome getu 1943. Drugi ustanak podigla je u kolovozu 1944. Armia Krajowa (Domovinska vojska), ilegalna poljska vojna organizacija, pod zapovjedništvom generala T. Komorowskoga (General Bór). Premda su ustanici računali na pomoć Crvene armije, koja je potkraj srpnja 1944. stigla nadomak Varšavi, ta je pomoć izostala, što je omogućilo Nijemcima da uguše ustanak nakon dva mjeseca borbi (2. X. 1944); tijekom ustanka poginulo je 166 000 ljudi, od toga 150 000 civila, a približno 10 000 ustanika bilo je zarobljeno. Nijemci su potom sustavno razorili sve što je još bilo ostalo od Varšave te poubijali ili otpremili u logore smrti golem broj građana. Samo je Praga na desnoj obali Visle bila sačuvana od potpunoga uništenja, jer su ju 14. IX. 1944. zauzele postrojbe Crvene armije. U zimskoj ofenzivi Crvena je armija u suradnji s poljskim jedinicama komunističke Armije Ludowe (Narodna armija) oslobodila 17. I. 1945. potpuno uništenu i od stanovništva napuštenu Varšavu. Tijekom II. svjetskog rata poginulo je približno 650 000 stanovnika Varšave, a oko 84% površine grada bilo je potpuno razoreno. Nakon rata grad je u cijelosti obnovljen, čak je, na temelju umjetničkoga platna, gravira i drugih dokumenata, potpuno rekonstruiran stari dio grada (Stare Miasto).

Varšavski geto, dio Varšave u kojem su Nijemci za II. svjetskog rata u listopadu 1940. zatočili varšavske Židove pošto su prethodno iselili nežidovsko stanovništvo. U studenom je oko Varšavskoga geta bio podignut visok zid, a pred sve ulaze bile su postavljene straže. U taj skučeni prostor Nijemci su natjerali približno 500 000 varšavskih, poljskih i njemačkih Židova te ih izložili postupnomu umiranju od gladi i epidemija. Samo u dvije godine umrlo je više od 100 000 ljudi, a u ljeto 1942. nacisti su počeli s masovnim deportacijama u logore smrti, gdje je do 1943. bilo ubijeno daljnjih oko 300 000 ljudi. No već potkraj 1942. počele su se u getu organizirati skupine otpora. Kada su u siječnju 1943. odredi SS-ovaca, žandara i poljskih policajaca ušli u geto kako bi nastavili s deportacijama, bili su dočekani oružjem. Nacisti su tada odlučili uništiti geto. Poljski borci otpora obavijestili su 18. travnja branitelje geta da Nijemci spremaju ofenzivu velikih razmjera. Nasuprot Židovskoj borbenoj organizaciji (akronim ZOB), koja je u dvadesetak skupina imala oko tri stotine slabo naoružanih boraca, stajalo je desetak tisuća nacista. Ustanak u Varšavskome getu trajao je od 19. IV. do 16. V. 1943. Poginulo je 7000, a zarobljeno 56 000 ljudi, koji su potom bili otpremljeni u logore smrti i pogubljeni. Sam geto sravnjen je sa zemljom.

Varšava. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=63938>.