Vela špilja (lokalno Vela spila), špilja na otoku Korčuli, iznad uvale Kale na sjeverozapadnoj strani Velolučkoga zaljeva. Otvor je špilje u obliku luka (širina 10 m, visina 4 m), na nadmorskoj visini 130 m, okrenut prema jugozapadu. Špilja se nalazi u uslojenim vapnencima kredne starosti, oblika je ovalne dvorane, duljine 50 m, širine do 30 m, sa 17 m visokim kupolastim stropom. Na stropu su dva prirodna otvora (Velo ždrilo, 11 m × 9 m; Malo ždrilo, 5 m × 4 m), kroz koje danje svjetlo osvjetljuje prednji i središnji dio špilje. Najniži dio dvorane 10 m je niži od razine ulaza. Dno špilje ispunjeno je 4 m debelim naslagama, u kojima su nađene mnogobrojne kamene i keramičke izrađevine, ognjišta i vatrišta, kosti divljih i domaćih životinja i riba te nekoliko ljudskih ukopa, što upućuje na to da je služila kao ljudsko boravište od gornjega paleolitika sve do brončanoga doba. Tijekom neolitika špiljom su se koristili nositelji rane kulture impresso-keramike, osebujne lokalne skupine slikane keramike te klasične hvarske kulture. Poznata je od XIX. st. (1853). Istraživana je od 1951., a osobito intenzivno nakon 1974. godine (Grga Novak, Božidar Čečuk); špiljski se nalazi uspoređuju s onima iz Grapčeve špilje na otoku Hvaru.
