Veronese, Paolo

ilustracija
VERONESE, Paolo, Pietà, 1576–82., Sankt Peterburg, Ermitaž

Veronese [~ne:'se], Paolo (pravo ime Paolo Caliari [kalia:'ri]), talijanski slikar (Verona, 1528Venecija, 19. IV. 1588). Učenik slikara Antonija Badilea u Veroni. Razvio se pod utjecajem Parmigianina i G. Romana. Isprva djelovao u Veroni (otuda nadimak Veronese), potom u Mantovi, a od 1556. do smrti u Veneciji. Uz Tiziana i Tintoretta najistaknutiji predstavnik mletačkoga slikarstva kasne renesanse; glorifikator raskoši, obilja i ljepote grada na lagunama. Na njegovim platnima i freskama izražavaju se bogata fantazija i invencija u kompoziciji te poseban veroneseovski kolorit u suglasju zlaćanih, svijetlomodrih i prigušenih crvenih tonova svilenkasta odsjaja. Teme su gotovo isključivo biblijske i alegorijsko-mitološke. Od biblijskih sadržaja osobito ga je privlačio motiv gozbâ (Gozba u Emausu, 1559–60; Svadba u Kani, 1562/63; Gozba u kući Levijevoj, 1573), koje su mu bile izlika da u bogatim arhitektonskim okvirima prikaže suvremene luksuzne bankete s likovima svojih znanaca u skupocjenoj odjeći po ondašnjoj modi, njihove sluge, glazbenike, vojnike, lakrdijaše i životinje. Ti su biblijski prizori bili toliko svjetovni da se zbog njih majstor morao 1573. opravdavati pred inkvizicijom. I ostala Veroneseova djela biblijske tematike, među kojima ponajprije veliki ciklus u venecijanskoj crkvi sv. Sebastiana (1555), pokazuju da je majstor znalački slikao velike iluzionističke kompozicije s vješto razmještenim skupinama likova u živu gibanju. Znamenita djela izveo je u Veneciji za Duždevu palaču; na stropu dvorane Velikoga vijeća nalazi se njegova Apoteoza Venecije (oko 1585), a u drugim dvoranama Otmica Europe, votivna slika u spomen pobjede kraj Lepanta i niz alegorijskih figura, pretežno ženskih aktova ili poluaktova topla inkarnata naglašene senzualnosti i elegancije. Ljepotu ženskoga tijela ostvario je u slici Suzana u kupelji i u alegoriji Nevjera. Kao portretist idealizirao je likove u raskošnim brokatnim i svilenim tkaninama, draperijama i nakitu (Portret obitelji Cuccina, 1571). Najcjelovitije su njegove dekorativne kompozicije u ciklusu mitoloških i alegorijskih iluzionističkih fresaka u vili Barbaro u Maseru kraj Trevisa (oko 1561), koju je izgradio A. Palladio. S njim je povremeno surađivao brat Benedetto Caliari, koji je s njegovim sinom nastavio voditi Veroneseovu slikarsku radionicu nakon njegove smrti. Preteča baroknoga slikarstva; znatno je utjecao na A. Carraccija, rimsko i napuljsko slikarstvo XVII. stoljeća i G. B. Tiepola.

Veronese, Paolo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 14.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=64356>.