struka(e): |
ilustracija
VILNIUS, crkva sv. Ane, 1500.

Vilnius [vi'~], glavni i najveći grad Litve; 551 879 st. (2019). Leži na obalama rijeke Vilije (Neris) u jugoistočnom dijelu zemlje. Dobro očuvana povijesna gradska jezgra (površina 3,6 km²) uvrštena je 1994. na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine; gotičke crkve iz XVI. st., barokne iz XVII. st. i gradska vijećnica iz XV. st., pregrađena u klasicističkom stilu potkraj XVIII. st. (danas muzej); srednjovjekovna utvrda Gediminas. Među više sveučilišta ističu se najstarije i najveće Vilniaus universitetas (osnovano 1579), pravno sveučilište Mykolo Romerio universitetas (1991) i tehničko Vilniaus Gedimino technikos universitetas (1992); znanstveni instituti, akademija znanosti (osnovana 1941), nacionalna knjižnica, kazališta, nacionalni muzej, muzej primijenjenih umjetnosti, muzej suvremene umjetnosti, memorijalni muzej Aleksandra Sergejeviča Puškina. Jako je financijsko središte baltičkih zemalja. Privreda Vilniusa ostvaruje oko 35% društvenog proizvoda Litve. Razvijene su strojograđevna (alatni i poljoprivredni strojevi), elektrotehnička, elektronička, kemijska, farmaceutska, prehrambena i drvna industrija. Turizam. Međunarodna zračna luka (oko 5 milijuna putnika godišnje). – Razvio se kao trgovačko naselje uz utvrdu koju je kao rezidenciju sagradio na mjestu današnjega grada litavski veliki vojvoda Gedimin (1322–23). Gradska prava dobio 1387. i razvio se u središte zanatstva i trgovine. Do Lublinske unije 1569. bio je glavni grad Velikoga vojvodstva Litve. Nakon treće podjele Poljske 1795. pripao Rusiji. Za ruske vladavine Vilnius je bio žarište nacionalnog otpora sve do propasti ustanka 1830. i zatvaranja sveučilišta 1832. U I. svjetskom ratu zaposjele su ga njemačke, potom sovjetske (1918–20) te naposljetku poljske postrojbe, čime je započeo poljsko-litavski sukob, koji je bio završen tek 1938. kada je Poljska ultimatumom prisilila litavsku vladu da prizna njezino vrhovnišvo nad Vilniusom. Na temelju njemačko-sovjetskog sporazuma Vilnius je zaposjela sovjetska vojska. Od 1940. bio je glavni grad Litavske SSR. Od lipnja 1941. pod njemačkom okupacijom. Tijekom završnih oslobodilačkih operacija u srpnju 1944. bio je razoren veliki dio grada.

Citiranje:

Vilnius. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/vilnius>.