STRUKE:

Visoko

Visoko, grad u Bosni, 33 km sjeverozapadno od Sarajeva, na utoku Fojničke rijeke u Bosnu, BiH (Federacija BiH); 11 205 st. (2013; 13 663 st., 1991). Leži na cesti i željezničkoj pruzi koje povezuju Sarajevo i Zenicu. Kožarska, prehrambena, tekstilna industrija, proizvodnja obuće, kartonske ambalaže, električnih motora, metalnih konstrukcija. Zavičajni muzej. Srednjovjekovni franjevački samostan razoren 1697., poslije obnovljen. – U dokumentima se prvi put spominje 1363., a nastalo je pod imenom Podvisoki kao podgrađe utvrde Visoki ili Visoko, ostatci koje se nalaze na brdu iznad grada. Smješten na karavanskome putu iz Drijeva (Gabela) dolinom Neretve preko Konjica i Ivan-sedla u Olovo i Srebrenicu, Podvisoki se razvijao u trgovačko središte, a tijekom XV. st. razvio se u jedno od najvažnijih trgovačko-obrtnih središta srednjovjekovne Bosne, u kojem je djelovala znatna kolonija Dubrovčana. Tijekom druge polovice XIV. i prve polovice XV. st. bio je povremeno sjedište bosanskoga kralja. Na saboru u Visokom, održanom 1404., bosanski feudalci zbacili su s prijestolja Stjepana Ostoju i izabrali Tvrtka II. Tvrtkovića. Od 1420. Visokim je vladao vlastelinski rod Klešić. Pod osmansku vlast mirnim putem došlo je 1463. Kao sjedište nahije nalazilo se isprva u sastavu kadiluka Bobovac (1463 – prije 1470), a potom u sastavu kadiluka Sarajevo sve do 1851., kada je postalo samostalan kadiluk. God. 1878. došlo je pod austrougarsku vlast, a 1908. ušlo je u sastav Austro-Ugarske (do 1918). God. 1911. stradalo od požara. Za prve Jugoslavije bilo je u sastavu Sarajevske oblasti (1922–29), zatim Drinske banovine (1929–41), a za II. svjetskog rata NDH-ovske velike župe Lašva–Glaž (1941–45).

Visoko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 9.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=64842>.