struka(e):

vizigotica ili vizigotika (lat. scriptura visigothica), srednjovj. latinsko pismo koje se rabilo isključivo na Pirenejskom poluotoku od druge pol. VII. st. (u doba vizigotske dominacije, odatle ime) do kraja XII. st. Nastalo je iz rim. kurzivne minuskule i nije se dalje razvijalo te se ubraja u srednjovj. nacionalna latinska pisma kao što su to još tal. pretkarolinška minuskula, merovingika, beneventana i inzularna pisma. Vizigotica se koristila kao dokumentarno i knjižno pismo. Knjižna vizigotica bila je pod utjecajem uncijale i poluuncijale, ali i arap. pisma, koje se koristilo na području Kordopskoga Kalifata. Kurzivna vizigotica dokumenata potrajala je duže, čak do XIV. st. Njezini su potezi teški te ju karakterizira velik broj ligatura. Paleografi u razvoju vizigitice uočavaju četiri razdoblja, ali sa zajedničkim općim karakteristikama. Karakteristična su slova a, g i t. Sustav kratica ne pokazuje pravilnosti, a neki paleografi u njima prepoznaju hebr. podrijetlo. Vizigotski kodeksi imaju značajke po kojima se razlikuju na prvi pogled. Naslovi poglavlja pisani su ishitrenom kapitalom koju karakterizira srcoliko slovo O. Kodeksi su ornamentirani pleternim, zoomorfnim i fitomorfnim ukrasima. Samostanske škole sa skriptorijima bile su u mjestima Ripoll, Toledo, Silos, León, Tuy. Gl. kulturno središte bilo je u Sevilli. Sačuvano je nešto manje od 300 kodeksa pisanih vizigoticom.

Citiranje:

vizigotica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/vizigotica>.