struka(e):

vuna, prirodno tekstilno vlakno koje se dobiva iz runa različitih vrsta ovaca. Najkvalitetnija i neoštećena vlakna, s nazivom runska vuna, dobivaju se striženjem ovaca (→ runo), a manji dio vune dobiva se skidanjem s kože uginulih ovaca; takva je vuna djelomice oštećena i manje kvalitetna od runske, a naziva se tabačka vuna. Ostrižena ili skinuta sirova vuna osim vlakana sadrži i nečistoće (znoj, masnoće, dijelovi biljaka, zemlja i dr.), za koje je uvriježen zajednički naziv sijera. Količina čiste vune koja se dobije nakon uklanjanja nečistoća pranjem, iskazana u odnosu na masu sirove vune, naziva se randman ili iskorištenje vune i važan je element u kupoprodajnim odnosima na tržištu vune. U tekstilnoj industriji prerađuje se i vuneni regenerat, tj. vuna dobivena trganjem i razvlaknjivanjem rabljenih vunenih proizvoda (krpa).

Vuna je vlakno građeno od bjelančevine keratina (→ keratini). Nadmolekularna struktura vrlo je složena, a i morfološka obilježja vlakna su specifična. Vanjska površina vlakna prekrivena je ljuskama, što je gl. razlog sklonosti vune neželjenomu pustenju (→ pust). Oblik ljusaka i način njihova prekrivanja površine vlakna, a time i sklonost pustenju, može se znatno razlikovati, ovisno o finoći vlakna i pasmini ovce od koje vlakna potječu, iz čega proizlazi i razlika između fine i grube vune. Unutrašnjost vlakna sastoji se od vretenastih stanica koje tvore osnovnu vunenu supstanciju korteks; gruba vlakna u središtu mogu imati šupljinu, tzv. srž ili medulu.

Vunena su vlakna najčešće blijedožućkaste boje, a samo neke pasmine ovaca daju sivu, crnu i smeđu vunu. Vlakna su više ili manje kovrčava i sjajna, što ovisi o pasmini i o finoći vlakna; fina je vuna zagasito sjajna, dok je sjaj grube vune nešto blještaviji. Duljina vlakna većinom je 5 do 15 cm, premda može biti i veća (do 38 cm), a i manja (do 3,5 cm), a debljina (promjer) vlakna od 12 μm kod vrlo finih do 70 μm kod vrlo grubih vlakana. U usporedbi s mnogim drugim tekstilnim vlaknima, čvrstoća vune je mala, pa se od nje proizvode nešto grublje pređe, kako bi se osigurala potrebna otpornost vunenih proizvoda na opterećenja tijekom uporabe. Međutim, vunena su vlakna razmjerno elastična i prije prekida se znatno produlje (30% do 60%). Zbog toga vunena odjeća nije sklona gužvanju, odn. eventualni nabori u ovješenom se stanju tijekom vremena smanje ili nestaju. Vuna se posebno ističe svojim toplinskim svojstvima, zahvaljujući kojima vuneni proizvodi imaju izvrsnu moć utopljivanja, ali i zaštite tijela od prevelike vanjske vrućine (stoga npr. beduini tradicionalno nose vunenu odjeću). Vuneno vlakno može u normalnim okolnostima iz okoline apsorbirati 13 do 16% vlage (u odnosu na masu suhoga vlakna), što osigurava udobnost vunenih proizvoda. U vodi ili drugoj tekućini vlakno bubri, često i nepovratno, a ako je tekućina alkalna (npr. sapunica kod pranja), dolazi do pustenja. Zbog ljuskave površine i bubrenja, vlakna se pritom međusobno zapetljaju i zbiju, a proizvod se zgusne, skupi i deformira. Zbog toga se ne preporučuje pranje vunenih proizvoda (os. ne u perilici), nego kemijsko čišćenje. Ipak, posebnim procesima obradbe (oplemenjivanja) može se smanjiti osjetljivost na pranje, a takvi vuneni proizvodi najčešće su označeni posebnom oznakom kvalitete. Općenito uzevši, vuna je vrlo osjetljiva na lužine, a znatno manje na djelovanje kiselina. Osim toga, napadaju ju i moljci.

Primjena vune

Vuna je vrlo cijenjena i razmjerno skupa tekstilna sirovina, prikladna za izradbu tople odjeće. Fina vuna prerađuje se uglavnom u češljanu pređu, a gruba u grebenanu pređu. Od češljane pređe izrađuju se vrlo kvalitetne fine tkanine za lagane suknje, kostime, odijela i ogrtače (npr. žoržet, lister, gabarden), a od grebenane pređe izrađuju se grublje tkanine (npr. tvid, velur, flanel, sukno, loden, krombi i dr.), koje se rabe za izradbu toplije odjeće. Od grublje vune izrađuje se i gornja pletena odjeća (veste, puloveri, kape, rukavice i dr.). Vuna je vrlo cijenjena sirovina i za izradbu pokrivača i kućanskoga tekstila, a osobito prostirača – od visokokvalitetnih orijentalnih ćilima ručne izradbe preko industrijski rađenih prostirača mekane i elastične vlasaste površine do jednostavnih, ručno tkanih ćilima od grube domaće vune. Sklonost pustenju vunenih vlakana iskorištava se za dobivanje pusta, kompaktnoga materijala za izradbu šešira. Vuna se često miješa i s drugim vlaknima u omjerima u kojima se bitno ne umanjuje kvaliteta proizvoda, a cijena mu se time smanjuje. Vuneni se proizvodi primjenom odgovarajućih fizikalno-kem. postupaka mogu trajno stabilizirati (fiksirati) u željenom obliku (npr. nabori na hlačama i suknjama). Kvalitetni tekstilni proizvodi od vune i mješavina vune s drugim vlaknima mogu se označiti međunarodnim znakovima kvalitete za vunu.

Povijest vune

Smatra se da čovjek koristi vunu već oko 10 000 godina, tj. od doba kada je pripitomio ovcu radi njezina mlijeka, mesa i krzna. Za potrebe utopljivanja i odijevanja najprije se rabilo krzno, zatim runo zgnječeno u pust (filc), a preradba vune u pređu razvila se oko 4000. pr. Kr. u Babilonu, odakle se umijeće izradbe pređe postupno širilo u krajeve Sredozemlja i dalje. Merino ovca, koja daje najkvalitetniju vunu, dopremljena je u doba staroga Rima na područje današnje Španjolske, gdje su stoljećima ciljano uzgajane bile nove pasmine (negretti, escurial, paulars, infandatos). Engleska je također poznata po ranom uzgoju ovaca radi dobivanja vune, a potaknuli su ga još 50-ih Rimljani. I ondje su postupno križanjem razvijene mnogobrojne pasmine (lincoln, leicester, cheviot), koje daju kvalitetnu, ali nešto grublju vunu od merino ovce. Iz tih je zemalja uzgoj ovaca proširen u njihove prekomorske kolonije na drugim kontinentima. God. 1797. Britanija je izvezla 13 merino ovaca u Australiju, čime su se stekli uvjeti za početak vunarske proizvodnje na tom kontinentu.

U današnje je doba najveći i najznačajniji svjetski proizvođač vune Australija (oko 25% svjetske proizvodnje), a slijede ju Kina (18%) i Novi Zeland (11%) te Argentina, Velika Britanija, Sudan, Turska, Iran i Indija s udjelima po 2%, itd. Godišnja svjetska proizvodnja vune iznosi oko 1,3 mil. t, što je razmjerno mali udjel u ukupnoj proizvodnji vlakana (oko 2,1%); međutim, značenje vune kao tekstilne sirovine puno je veće od toga. U Hrvatskoj je proizvodnja vune vrlo skromna; pasmine (pramenka, paška i istarska ovca) koje se ponajprije uzgajaju radi mlijeka i mesa daju grubu vunu razmjerno slabe kvalitete.

Citiranje:

vuna. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/vuna>.