STRUKE:

Wien, Wilhelm

ilustracija
WIEN, Wilhelm

Wien [vi:n], Wilhelm, njemački fizičar (Gaffken, danas Primorsk, Rusija, 13. I. 1864München, 30. VIII. 1928). Profesor fizike na sveučilištima u Aachenu, Gießenu, Würzburgu i Münchenu (od 1920). Razmatrajući otklon katodnih i kanalnih zraka u električnom i magnetskom, polju utvrdio je prirodu tih zraka, tj. da se prve sastoje od elektrona, a druge od pozitivnih iona. Istražujući toplinsko zračenje užarenih tijela, otkrio je (1893) da se valne duljine najsnažnijega zračenja s porastom temperature skraćuju. Za to je otkriće dobio Nobelovu nagradu za fiziku (1911).

Wienov zakon određuje valnu duljinu na kojoj je, u ovisnosti o temperaturi (T), zračenje crnoga tijela najveće:

λmax = k/T, gdje je k = 2,8978 × 10–3 Km.

 

Temperatura je površine Sunca 5778 K, pa je Sunčevo zračenje valne duljine 502 nm najintenzivnije, a to je valna duljina na koju su ljudske oči i oči većine životinja najosjetljivije. Temperatura je ljudskog tijela 310 K, pa se njegovo najintenzivnije toplinsko zračenje, valne duljine 10 μm, nalazi u području infracrvene svjetlosti.

Izvrsno slaganje te, u osnovi empirijske, formule s eksperimentima potaknulo je M. Plancka na daljnja istraživanja, koja su u konačnici dovela do uspostave kvantne teorije zračenja.

Wien, Wilhelm. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.2.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=66115>.