Zagrebačke punktacije

Zagrebačke punktacije, rezolucija donesena 7. XI. 1932. na tajnom sastanku užega kruga hrvatskih političara, na inicijativu Seljačko-demokratske koalicije (SDK) i pod predsjedanjem V. Mačeka, kojom je osuđena diktatura kralja A. Karađorđevića i politika srpske hegemonije u Kraljevini Jugoslaviji. Osim predstavnika SDK, u prihvaćanju rezolucije sudjelovali su i predstavnici drugih stranaka, među kojima A. Trumbić, predstavnik Hrvatske seljačke stranke i sastavljač teksta punktacija, te M. Budak, član Hrvatske stranke prava. Zagrebačke punktacije sadržavale su šest točaka, a osim osude apsolutizma vladajuće dinastije i srbijanske hegemonije, u njima se zahtijevalo ukidanje diktature i uvođenje građansko-demokratskih oblika obnašanja državne vlasti, predlagalo se preuređenje države na načelu zajedničkih interesa, odn. na načelima složene državne zajednice bez prevlasti jednoga njezina dijela ili više njih nad ostalima, te se zagovarala veća uloga seljaštva u društvenom životu. Zagrebačke punktacije dale su snažan poticaj ostalim oporbenim strankama u kritici režima i postale su osnova djelovanja hrvatskih stranaka sve do ulaska Kraljevine Jugoslavije u II. svjetski rat (travanj 1941). Imale su velik odjek i u jugoslavenskoj javnosti te su navele stranke širom Kraljevine da se uključe u borbu protiv Oktroiranog ustava; po uzoru na Zagrebačke punktacije uskoro su bile donesene Ljubljanske i Sarajevske punktacije te Novosadska rezolucija. Vlada je zbog Zagrebačkih punktacija dala uhititi V. Mačeka, koji je u siječnju 1933. bio osuđen na tri godine strogoga zatvora.

Zagrebačke punktacije. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.11.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=66697>.