Zambija

ilustracija
ZAMBIJA, položajna karta
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5ilustracija6ilustracija7ilustracija8ilustracija9ilustracija10ilustracija11ilustracija12ilustracija13ilustracija14

Zambija (Republic of Zambia), država u južnoj Africi, između DR Konga (prije Zair; duljina granice 1930 km) i Tanzanije (338 km) na sjeveru, Malavija (837 km) na istoku, Mozambika (419 km), Zimbabvea (797 km) i Namibije (koridor Caprivi; 233 km) na jugu i Angole (1110 km) na zapadu; obuhvaća 752 612 km².

Prirodna obilježja

Zambija se sastoji od visokoga ravnjaka (1000 do 1200 m), građenoga pretežito od starih kristaličnih stijena koje su na zapadu prekrivene mlađim pješčanim naslagama. Zapadni je dio zemlje znatno jednoličniji od istočnoga, u kojem se s ravnjaka izdižu osamljene uzvisine ili planinski lanci visine od 1800 do više od 2100 m (Muchinga usporedno s dolinom rijeke Luangwe, Mafinga Hills i ravnjak Nyika na istoku). Jugoistočni dio ravnjaka presječen je tektonskom dolinom rijeke Luangwe.

Klima je tropska, modificirana apsolutnom visinom. Razlikuju se tri razdoblja: hladno i suho (svibanj–kolovoz), vruće i suho (rujan–listopad) i vruće i vlažno razdoblje (studeni–travanj). Prosječna temperatura u siječnju iznosi 20 °C, u srpnju 15 do 20 °C, a godišnja količina oborina od 500 mm na jugu do 1500 mm na sjeveru zemlje.

Glavnina teritorija (oko 3/4) pripada porječju Zambezija, a manjim dijelom porječju Konga. Najveća je rijeka Zambezi; protječe zapadnim i južnim dijelom (djelomično granična rijeka prema Namibiji i Zimbabveu). Sa sjevera prima pritoke Kafue i Luangwu. Veće je jezero Bangweulu. Zambiji pripada dio jezera Mweru i južni dio jezera Tanganyika; najveće je umjetno jezero Kariba (5580 km²) na Zambeziju na granici Zambije i Zimbabvea, a na rijeci Kafue je 1970-ih izgradnjom brane Itezhi Tezhi nastalo jezero površine oko 390 km². Zbog mnogih brzaca i vodopada (poznati su Viktorijini slapovi na Zambeziju) i velikoga kolebanja vodostaja, rijeke nisu pogodne za plovidbu, ali se iskorištavaju za proizvodnju električne energije.

U sjevernom dijelu Zambije prevladava savana sa svijetlim šumama, a u južnom, s dolinama Zambezija i Luangwe, savana s trnovitim žbunjem i drvećem baobaba. Među mnogim nacionalnim parkovima ističu se Luangwa i Kafue.

Stanovništvo

U Zambiji živi 9 885 591 st. prema popisu iz 2000., odnosno 12 525 791 st. prema procjeni iz 2008. Prosječna je gustoća naseljenosti 13,1 st./km² (2000. god.; 16,6 st./km² prema procjeni iz 2008), dok je 1969. iznosila samo 5,4 st./km². Razlike su unutar zemlje velike; u pokrajini Lusaka naseljenost iznosi 63,5 st./km², u Copperbeltu 50,5 st./km², a na sjeverozapadu manje od 5 st./km² (2000). Stanovnici su uglavnom Bantu-crnci; najbrojnije su etničke skupine Bemba (18,1% st., 2000; prevladavaju u sjeveroistočnom i sr. dijelu zemlje), Tonga (12,7%; na jugu i u sr. dijelu), Chewa (7,2%), Lozi (5,6%), Nsenga (5,5%), Tumbuka (4,2%) i Ngoni (4,0%). Od stranaca (152 448 st., 2000) najviše je državljana Angole (37 097) i DR Konga (18 154). Službeni je jezik engleski, a rašireni su i jezici bemba (30,1% stanovništva, 2000), čičeva (chewa, njanja; 10,7%), tonga, lozi, nsenga i dr. Prema vjeroispovijesti prevladavaju kršćani (82,4%, od čega rimokatolici 29,7%, protestanti 28,2%, 2000), a raširena su i tradicionalna vjerovanja (14,3%). Prosječni se godišnji porast broja stanovnika u drugoj polovici XX. st. usporavao; u razdoblju 1969–80. iznosio je 3,1%, 1980–90. smanjio se na 2,7%, a 1990–2000. na 2,4%. Najveći je porast broja stanovnika u pokrajinama Lusaka (3,4%, 1990–2000), Luapula (3,2%) i Northern (3,1%). Visok porast rezultat je visokoga prirodnog priraštaja (37,9‰ u razdoblju 1990–95., a 19,0‰ 2005); natalitet iznosi 41,3‰ (2005; svjetski prosjek 21,1‰), a mortalitet 22,3‰ (svjetski prosjek 12,1‰; HIV-om je zaraženo 14,3% stanovništva, 2007). Smrtnost dojenčadi smanjila se sa 123‰ u 1990. na 110‰ u 2000. te na 77‰ u 2007. Očekivano trajanje života iznosi 51,3 god. (2008). Stanovništvo je vrlo mlado; u dobi je do 14 god. 46,3%, od 15 do 64 god. 51,0%, a u dobi od 65 i više god. samo 2,7% stanovništva (2000). Ekonomski je aktivno 4 902 000 st. (2006); u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu obuhvaćeno je 85%, rudarstvu, industriji i građevinarstvu 6%, a u uslužnim djelatnostima 9% radne snage (2004). Nepismeno je 17,8% stanovništva starijega od 15 godina (2005). Iako se udjel gradskog stanovništva smanjio s 38% u 1990. na 35% u 2000., Zambija se ubraja među urbaniziranije države subsaharske Afrike. Glavni je i najveći grad Lusaka (1 084 703 st., 2000); veliki su gradovi još i Ndola (374 757 st.), Kitwe (363 734 st.), Kabwe (176 758 st.), Chingola (147 448 st.) i dr.

Gospodarstvo

Početkom 2000-ih Zambija je među najsiromašnijim afričkim zemljama iako ima znatna prirodna bogatstva (bakar, zlato, srebro, kobalt, cink, uranij, hidroenergetski potencijali i dr.). Ekonomski razvoj opterećuje masovna neobrazovanost, raširenost korupcije te velik broj oboljelih od HIV-bolesti. Stopa je nezaposlenosti 40% (2008). Gospodarstvo odsudno ovisi o izvozu bakra i njegovoj cijeni na svjetskom tržištu. Nakon stjecanja neovisnosti (1964), industrija bakra bila je nacionalizirana, a početkom 1990-ih privatizirana je. Velik rast cijene bakra nakon 2004. privukao je značajnija inozemna ulaganja, a pošto se početkom 2009. cijena bakra na burzama prepolovila, Zambija je ponovno u gospodarskoj krizi. God. 2008. ostvaren je BDP u vrijednosti od 18 mlrd. USD (prema paritetu kupovne moći); BDP po stanovniku bio je 1500 USD. U stvaranju BDP-a udjel je poljoprivrede 17%, industrije 26%, a uslužnoga sektora 57%. U poljoprivrednoj ponudi prevladavaju kukuruz, kokosov orah, suncokret, povrće, cvijeće, duhan, pamuk, šećerna trska, tapioka i kava, te divljač, svinje, goveda, pilići i mlijeko. U industrijskoj ponudi prevladavaju bakar, kobalt, građevni materijal, hrana, pića, cigarete, tekstil i dr. Većina potrošnje nafte podmiruje se uvozom. U izvozu prevladavaju bakar i kobalt (više od 70%) te električna energija, cigarete, cvijeće i pamuk. Većinu uvoza čine industrijska oprema, vozila, telekomunikacijska oprema i roba široke potrošnje. Prema udjelu u vanjskoj trgovini, glavni su partneri Švicarska (30%), Južnoafrička Republika (30%), Europska unija (12%) i Kina (12%). Potkraj 2008. vanjski je dug iznosio 3,1 mlrd. USD, a vrijednost deviznih i zlatnih zaliha bila je oko 1,5 mlrd. USD.

Promet

Željeznička mreža duga je 2173 km (2005), a cestovna 91 440 km (2001), od čega je asfaltirano 22%. Zbog unutrašnjega kopnenog smještaja Zambija je orijentirana na luke susjednih zemalja (Tanzanija, Angola, Mozambik, Južnoafrička Republika). Dva su željeznička pravca: sr. dijelom ide pruga iz DR Konga kroz Ndolu, Kapiri Mposhi, Lusaku, Livingstone i dalje u Zimbabve, a od Kapiri Mposhija odvaja se pruga za Tanzaniju (Dar es Salaam; izgrađena 1975). Smjer i količina robnoga prometa pojedinim pravcima često su ovisili o političkom stanju u susjednim zemljama (rat u Angoli i dr.). Rafinerija nafte u Ndoli naftovodom je povezana s Dar es Salaamom (Tanzanija). Na jezerima (Tanganyka i dr.) odvija se lokalni promet. Glavna je međunarodna zračna luka Lusaka, a veće su još Livingstone, Ndola, Chipata i Mfuwe.

Novac

Novčana je jedinica kwacha (ZK; ZMK); 1 kwacha = 100 ngweea.

Povijest

Prvi tragovi naseljenosti na zambijskom području mogu se pratiti od paleolitika. Mnogobrojni nalazi, posebno s arheoloških nalazišta u rudniku u gradu Broken Hill (danas Kabwe), gdje su 1921. otkriveni ostatci pračovjeka (lubanja odrasloga čovjeka), svjedoče o ranoj nastanjenosti današnjega zambijskoga teritorija (→ rodezijski čovjek). Starosjedioce Bušmane i Hotentote potisnuli su narodi Bantu. U XVII. st. plemena Barotse stvorila su državnu zajednicu (Barotseland) u području gornjega Zambezija, a sjeverno od njih istodobno je bio stvoren plemenski savez Bemba. U prvoj polovici XIX. st. doselila su se u pogranični kraj prema Malaviju Zulu plemena Ngoni, koja su, pokorivši domaće stanovništvo, formirala svoju državu. Prvi Europljanin u Zambiji bio je portugalski istraživač Francisco José Maria de Lacerda y Almeida 1798., ali je prvo znanstvenoistraživačko putovanje ono D. Livingstonea, koji je 1851. posjetio Barotseland te došao do gornjega toka Zambezija; 1852. otkrio je njegov izvor. Pošto je Britanska južnoafrička kompanija dobila od vladara Barotselanda trgovačke i prerađivačke koncesije, Velika Britanija proglasila je nad tim područjem (Sjeverozapadna Rodezija) svoj protektorat. U tijeku 1890/91. postignut je sporazum između Velike Britanije i Portugala o razgraničenju kolonijalnih posjeda. Istodobno su Britanci osigurali za sebe i Sjeveroistočnu Rodeziju, kojom su potpuno zavladali tek nakon što su svladali ustanak Ngona 1897. Oba ta područja – kojima je upravljala Južnoafrička kompanija – sjedinjena su pod imenom Sjeverna Rodezija. God. 1924. bila je isplaćena Britanska južnoafrička kompanija i protektorat Sjeverna Rodezija došao je pod izravnu britansku upravu. Borba za neovisnost dobila je velik zamah nakon II. svjetskog rata.

God. 1953–63. Sjeverna Rodezija bila je u Federaciji Rodezija i Njasa, s Južnom Rodezijom (od 1980. Zimbabve) i Njasom (od 1964. Malavi). Rasističkomu bjelačkom režimu protivio se Afrički nacionalni kongres (ANC); njegov glavni tajnik (1953–58) K. D. Kaunda osnovao je ANC Zambije (1958), koji je ubrzo bio zabranjen, te Ujedinjenu stranku nacionalne neovisnosti – UNIP (1959). Na izborima za Zakonodavno vijeće 1962. prevlast su osvojile crnačke stranke. Rasformiranjem Federacije Rodezija i Njasa, 1. I. 1964., Sjeverna Rodezija postala je britansko samoupravno područje. U siječnju 1964. UNIP je pobijedio na parlamentarnim izborima te je 24. X. 1964. proglašena neovisnost (uveden je državni naziv Zambija, prema rijeci Zambezi). Kaunda je postao premijer i ubrzo predsjednik (1964–90), uspostavio je autoritarnu vladavinu te je 1972., nakon porasta etničkih napetosti, uveo socijalistički jednostranački režim. Zambija je tada pomagala crnačke oslobodilačke pokrete na jugu Afrike te je bila izložena povremenim napadima rasističkih režima Rodezije i Južnoafričke Republike. Sredinom 1980-ih bilo je više štrajkova i socijalnih nemira, a početkom 1990-ih došlo je do demokratizacije. Na slobodnim izborima u listopadu 1991. pobijedio je F. Chiluba, vođa Pokreta za višestranačku demokraciju – MMD (osnovanoga 1990); reizabran je 1996. Potkraj 1990-ih i početkom 2000-ih povremeni su pogranični sporovi sa Zimbabveom i Mozambikom. Iz redova MMD-a predsjednici su bili Levy P. Mwanawasa (2002–08) i Rupiah Banda (2008–11). Početkom 2000-ih povremeni su zahtjevi za neovisnošću Bartoselanda; u njegovoj povijesnoj prijestolnici Mongu (glavnom gradu Zapadne pokrajine) u siječnju 2011. u prosvjedima je više poginulih. Na predsjedničkim izborima u rujnu 2011. pobijedio je Michael Sata (od 2001. predvodi oporbeni Patriotski front).

Politički sustav

Prema Ustavu od 1991 (izmjene 1996), Zambija je republika, unitarna država s predsjedničkim sustavom vlasti. Predsjednik republike državni je poglavar i ima izvršnu vlast, u obnašanju koje mu pomaže kabinet, čije članove (ministre) imenuje iz redova Nacionalne skupštine. Predsjednik se bira na općim izborima za razdoblje od 5 godina (nakon dvaju uzastopnih mandata nema pravo na ponovnu kandidaturu). Zakonodavnu vlast ima jednodomna Nacionalna skupština, koja ima najviše 158 zastupnika biranih za razdoblje od 5 godina (150 zastupnika biraju državljani na općim izborima, a 8 imenuje predsjednik republike). Biračko je pravo opće i jednako, imaju ga svi državljani s navršenih 18 godina života. Sudbenu vlast obnašaju Vrhovni sud i Visoki sud. Administrativno je država podijeljena na 9 pokrajina. Nacionalni blagdan: Dan neovisnosti, 24. listopada (1964).

Književnost

Nakon stjecanja neovisnosti (1964), političke vlasti isticale su važnost kulture i kulturnoga naslijeđa te su poticale osnivanje umjetničkih i kazališnih skupina kao i održavanje tradicionalnih oblika kulturne djelatnosti (plesovi, različiti zanati i slično). Književnost se počela pisati na domaćim jezicima (bemba, tonga i lozi), a nastajala je i književnost na engleskom jeziku, koja je tematizirala uglavnom probleme iz prve faze postkolonijalnoga života (raspad tradicionalnoga života, susret Istoka i Zapada, različiti oblici ugnjetavanja i slično). Na jeziku bemba romane i pjesme pisao je Stephen Andrea Mpashi (r. 1920), autor prvoga romana na tom jeziku (»Jackson postaje vojnik« – »Cekesoni aingila ubusoja«, 1950), duhovita prikaza života u vojsci. Njegova su djela (još četiri romana te povijesno djelo »Katolički svećenici stižu među Bembe« – »Abapatili bafika ku babemba«, 1956) nosila snažnu religioznu poruku te su ih često objavljivali kršćanski misionari u Zambiji. Kraj trgovine robljem i međusobna ratovanja neki su pisci vidjeli u uspostavi kolonijalne vlasti, kao npr. M. K. Chifwaila u romanu »Slava tvrdoglavoga siromaha« (»Ululumbi lwa mulanda kukakaata«, 1956), koji je objavio i zbirku narodnih priča »Nesreće nanesene samima sebi« (»Amalibu ya kuilombela«, 1958). Zbirku tradicionalnih priča naroda Bemba objavio je i svećenik Paul M. B. Mushindo (u. 1972): »Priče (s pjesmama i bez njih), koje pričaju u području Bemba« (»Imilumbe ne nshimi: shintu bashimika ku lubemba«, 1957). J. M. Bwalya (r. 1937) narodne je priče obradio u formi kratke priče (zbirka »Prosjak i druge priče« – »Umupushi na bambi«, 1970). Na engleskom jeziku pisao je Fwanyanga Matale Mulikita (1928–98), prvi zastupnik Zambije pri UN-u, autor drame »Shaka Zulu« (1967) i zbirke kratkih priča »Točka bez povratka« (»A Point of No Return«, 1968). Pisac Dominic Mulaisho (1933–2013) stekao je svjetski ugled romanima postkolonijalnog obzora (»Jezik nijemih« – »The Tongue of the Dumb«, 1971; »Dim koji tutnji« – »The Smoke That Thunders«, 1980), o političkim, socijalnim i rasnim odnosima na selu i kritičkom propitivanju djelovanja kršćanskih misionara. Pjesnik i kulturni djelatnik Maloma Katulwende (r. 1967) zapažen je romanom »Ogorčenost« (»Bitterness«, 2005), o životu mladih gradskih ljudi.

Zambija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=66800>.