struka(e):

zarazne ili infektivne bolesti, bolesti izazvane ulaskom patogenih mikroorganizama u organizam domaćina (→ zaraza). Do prije nekoliko stoljeća smatralo se da su bolesti u ljudi uzrokovane poremećajem tjelesnih sokova, lošim zrakom, demonima i dr. Girolamo Fracastoro prvi je u svojim radovima iz prve polovice XVI. st. povezao sitne, nevidljive čestice s uzrocima bolesti. Nakon otkrića mikroskopa, Antoni van Leeuwenhoek prvi je potkraj XVII. st. vidio bakterije, a njemački istraživač Athanasius Kircher (1601–80) primijetio je »sitne crve« u krvi i gnoju oboljelih od kuge te pretpostavio da bi oni mogli biti uzročnici kuge. Prvi epidemiološki podatci o prijenosu »klica« nalaze se polovicom XIX. st. u opažanjima Ignaza Philippa Semmelweisa i engleskoga liječnika Johna Snowa (1813–58); Semmelweis je preporučio liječnicima da rodilje pregledavaju tek pošto operu ruke u klornoj vodi, a Snow je epidemiju kolere u Londonu povezao s kontaminiranom vodom. Teorija da »klice« uzrokuju bolesti počela se prihvaćati tek pošto ju je izložio Louis Pasteur, koji je primijetio da kuhanjem piva i vina nestaju uzročnici vrenja; 1861. pokazao je da mikroorganizmi iz zraka mogu kontaminirati sterilne otopine. Robert Koch je 1876. dokazao da bakterija Bacillus anthracis uzrokuje bedrenicu u goveda i ovaca te postavio postulate prema kojima treba definirati povezanost mikroorganizama i zarazne bolesti.

Uzročnici zaraznih bolesti u čovjeka jesu prioni, virusi, bakterije te neki eukarioti (gljive, praživotinje i višestanični paraziti). Izravnim dodirom ili kapljičnim putem može ih prenijeti bolesnik, nositelj uzročnika (kliconoša) i životinja, a mogu se prenijeti i zaraženim predmetima, uzimanjem kontaminirane hrane ili vode te kukcima. S obzirom na mjesto parazitiranja dijele se na: unutarstanične (intracelularne) parazite i izvanstanične (ekstracelularne) parazite. Zarazne bolesti klinički se očituju mnogobrojnim simptomima, koji nastaju djelovanjem mikroorganizama i njihovih toksina, ali i zbog upalne reakcije organizma. Isprva se javljaju opći simptomi, zajednički svim zaraznim bolestima, na temelju kojih se ne može postaviti dijagnoza bolesti. To su: opća slabost, glavobolja, bolovi u mišićima i zglobovima, vrućica s popratnim simptomima, poremećaji funkcija središnjega živčanog sustava (pospanost, konfuzija, delirij i dr.), poremećaji funkcija probavnoga sustava, poremećaji funkcija kardiovaskularnoga sustava; promjene u krvi, povećanje slezene, promjene u mokraći, promjene u metabolizmu, febrilni herpes. Potom se u većine zaraznih bolesti javljaju specijalni simptomi, koji su znak lokalizacije zaraze u nekom organu ili organskom sustavu. Zarazne bolesti imaju razvoj i tijek, koji se mogu podijeliti na nekoliko stadija: a) stadij inkubacije (primarna latencija infekcije), koja traje od ulaska mikroorganizama i/ili njihovih toksina u organizam domaćina do prvih simptoma bolesti; b) inicijalni (invazivni) stadij, koji traje od pojave općih do pojave specijalnih simptoma bolesti; c) stadij razvijene bolesti, koji traje od pojave specijalnih simptoma do početka njihova povlačenja; d) stadij regresije bolesti, koji traje od početka povlačenja specijalnih simptoma do nestanka svih simptoma bolesti ili zaostajanja njezinih posljedica; e) stadij rekonvalescencije, koji traje do potpunog oporavka ili zaostajanja trajnih posljedica. Težina kliničke slike bolesti ovisit će o sposobnosti mikroorganizma da izazove bolest (njegovoj virulenciji) i o imunosnoj sposobnosti domaćina da se tomu odupre. Ako se opći i specijalni simptomi bolesti u stadiju regresije pogoršaju, riječ je o rekrudescenciji bolesti. Ponovno javljanje simptoma iste bolesti u stadiju rekonvalescencije naziva se recidivom ili relapsom bolesti. Recidiv je česta pojava u nekih bolesti (trbušnoga tifusa, malarije, bruceloze), a može se javiti i dugo nakon preboljele bolesti (malarija, pjegavac). Tijek zarazne bolesti mogu promijeniti i različite komplikacije, koje mogu izazvati trajna oštećenja organa, katkad i smrt. Većina zaraznih bolesti završava ozdravljenjem, koje je najčešće povezano s uništenjem mikroorganizama. Ozdravljenje može nastupiti i bez uništenja mikroorganizama, pa oni i dalje ostaju u domaćinu; ako oslabi imunosna sposobnost domaćina, mogu izazvati recidiv bolesti, a mogu uzrokovati i druge bolesti. Čovjek ih može godinama izlučivati (kliconoštvo). Nakon preboljene zarazne bolesti mogu zaostati trajne posljedice (npr. kljenuti, nakon upala središnjega živčanog sustava). Ishod zarazne bolesti može biti i smrtan, zbog težine same bolesti ili zbog komplikacija.

Citiranje:

zarazne bolesti. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/zarazne-bolesti>.