zdravstvena zaštita, sustav društvenih, skupnih i individualnih mjera, usluga i aktivnosti za očuvanje i unaprjeđivanje zdravlja, sprječavanje bolesti, njihovo rano otkrivanje i pravodobno liječenje te za zdravstvenu njegu i rehabilitaciju. U RH zdravstvena zaštita provodi se na načelima sveobuhvatnosti (obuhvaćanje cjelokupnoga stanovništva odgovarajućim mjerama), kontinuiranosti (neprekidna zdravstvena zaštita stanovništva u svakoj životnoj dobi), dostupnosti (ravnomjerna raspodjela zdravstvenih ustanova i djelatnika te društava koja provode zdravstvenu djelatnost) i cjelovitoga pristupa (provođenje mjera za unaprjeđivanje zdravlja i sprječavanje bolesti, liječenje i rehabilitaciju) te specijaliziranoga pristupa u specijalističko-konzilijarnoj i bolničkoj zdravstvenoj zaštiti. Organizirana je na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini te na razini zdravstvenog zavoda. Zdravstvene ustanove na primarnoj razini jesu dom zdravlja, ustanova za zdravstvenu skrb, ustanova za zdravstvenu njegu i ustanova za palijativnu skrb. Na sekundarnoj razini to su poliklinika, bolnica i lječilište, a na tercijarnoj razini klinika, klinička bolnica i klinički bolnički centar. Zdravstvena zaštita na primarnoj razini obuhvaća praćenje zdravstvenog stanja stanovnika i predlaganje mjera za zaštitu i unaprjeđivanje njihova zdravlja; sprječavanje i otkrivanje bolesti; liječenje i rehabilitaciju; zdravstvenu zaštitu djece i mladeži, starijih osoba, žena i osoba s invaliditetom; preventivnu zdravstvenu zaštitu rizičnih skupina; organiziranje obveznih preventivnih pregleda; savjetovanje i zdravstveno prosvjećivanje te promicanje zdravlja; higijensko-epidemiološku zaštitu; sprječavanje, otkrivanje, liječenje i rehabilitaciju bolesti zubi i usta; zdravstvenu rehabilitaciju djece i mladeži s poremećajima u tjelesnom i duševnom razvoju; patronažne posjete i zdravstvenu njegu u kući; medicinu rada; hitnu medicinu; palijativnu skrb; zaštitu mentalnoga zdravlja; izradbu lijekova te opskrbu lijekovima i medicinskim proizvodima; sanitetski prijevoz. Zdravstvena zaštita na sekundarnoj razini obuhvaća specijalističko-konzilijarnu i bolničku djelatnost. Specijalističko-konzilijarna djelatnost, u odnosu na zdravstvenu djelatnost na primarnoj razini, obuhvaća složenije mjere i postupke u sprječavanju, dijagnosticiranju i liječenju bolesti, provođenju ambulantne rehabilitacije te medicinske rehabilitacije u kući; ona obuhvaća laboratorijsku i drugu dijagnostičku djelatnost. Bolnička djelatnost obuhvaća dijagnosticiranje, liječenje i medicinsku rehabilitaciju te boravak bolesnika u bolnicama. Zdravstvena zaštita na tercijarnoj razini pruža najsloženije oblike zdravstvene zaštite iz specijalističko-konzilijarnih i bolničkih djelatnosti, znanstveni rad te izvođenje nastave za potrebe nastavnih ustanova zdravstvenih usmjerenja. Zdravstveni zavodi ustanove su u kojima se provodi dio zdravstvene djelatnosti na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini, a to obuhvaća obavljanje stručne i znanstvene djelatnosti na području javnoga zdravstva, transfuzijske medicine, medicine rada, mentalnoga zdravlja, toksikologije i hitne medicine. To su državni zdravstveni zavodi, zavodi za javno zdravstvo jedinica područne samouprave i zavodi za hitnu medicinsku pomoć jedinica područne samouprave. U RH na snazi je Zakon o zdravstvenoj zaštiti iz 2008. (→ zdravlje)
