zidno slikarstvo

ilustracija
ZIDNO SLIKARSTVO, crkva u Remetama, Zagreb
ilustracija1ilustracija2

zidno slikarstvo, vrsta slikarstva koje se izvodi na zidu ili stropu građevine; izravno je vezano uz određeno mjesto, odn. oblik stijene ili zid građevine (špilje, grobnice, hrama, crkve, reprezentativne prostorije i sl.). Zidno slikarstvo sadrži opće elemente slike (figurativna, apstraktna) ili ornamenta (zoomorfni, antropomorfni, geometrijski motivi) te arhitekture, kojoj su elementi stijene. Izvedba zidne slike ovisi o sastavu podloge (najčešće vapnene žbuke s dodatkom mramornoga brašna), dok na kompoziciju i raspored sadržaja utječu dimenzije prostora. One mogu biti razmjerno velike, pa u svojoj dekorativnoj, narativnoj ili memorijalnoj namjeni najčešće poprimaju monumentalni značaj. Uporabom perspektive zidne slike mogu naglasiti i obogatiti detalje prostornih komponenata građevine ili ih negirati u svojoj iluzionističkoj igri. Trajnost zidnih slika vezana je uz mikroklimu prostora i stanje zidova; zbog toga se najveća pozornost posvećivala pripremi podloga, izboru boja i veziva, o čem svjedoče mnogobrojni priručnici s podrobnim opisima tehn. postupaka od antike do danas. U zidnome slikarstvu najčešće se izvodi freska, slika izrađena mineralnim ili uljanim bojama na više slojeva vapnene žbuke – donji je sloj grublji, a gornji finiji, izrađen od 1/3 vapna i 2/3 pijeska s dodatkom mramornoga brašna, na kojem se izvodi sinopija, skica osnovne kompozicije (od Sinope, lokaliteta na Crnome moru odakle se nabavljala crvenosmeđa boja). U izradbi fresaka razlikuje se nekoliko postupaka: secco (slikanje na osušenoj žbuci mineralnim bojama) i fresco-secco (slikanje započeto na svježoj, a nastavljeno na osušenoj žbuci mineralnim bojama ili temperom), sgraffito (na dvostrukom sloju žbuke crtež se struže ili ureže u gornjem, svjetlijem sloju žbuke tako da izbije donji sloj kao tamna pozadina), stucco lustro (podloga od alabasterne sadre), te enkaustika (postupak slikanja ugrijanim i rastopljenim voskom i mineralnim bojama). U zidno slikarstvo ubrajaju se i srodne slikarske tehnike kao što su mozaik, vitraj, oslikana keramika (azulejos), emajl i lak. Zidno slikarstvo ubraja se u najstarije likovne postupke. Prvi primjerci potječu iz prapovijesti; prikazi divljih životinja i prizori lova bili su izvedeni sirovim i pečenim zemljanim bojama na vlažnim stijenama špilja, prekrivenim otopljenim kalcitom, koji je prilikom kristalizacije tisućljećima očuvao svježinu boja (Lascaux, Altamira). U Egiptu je zidno slikarstvo ugl. služilo za oslikavanje grobnica prizorima iz svakodnevnoga života; stalna je umjetnička pojava i u Mezopotamiji. Procvat zidnoga slikarstva dogodio se u Grčkoj, u kretskoj kulturi; u palači u Knosu više je monumentalnih realističkih prikaza bujne vegetacije te ljudskih i životinjskih likova (XVII. do XVI. st. pr. Kr.). Mnogobrojni primjeri zidnoga slikarstva sačuvani su u grobnim komorama u Etruriji: prikazi pogrebnih svečanosti, jahača, plesova, borbe, prizori iz lova te krajolici (VII. do III. st. pr. Kr.). U helenističkome razdoblju zidno slikarstvo dosegnulo je vrhunac; monumentalnim slikama oslikavani su unutrašnjosti palača, hramova i grobnica te pročelja kuća. Razvoj rimskog slikarstva najbolje se može pratiti na zidnim slikama u Pompejima (od II. st. pr. Kr. do 79). Slikarstvo starokršćanskog razdoblja (III. i IV. st.) izravno se nastavljalo na rimsku tradiciju dajući joj kršćanski sadržaj na zidnim slikama u katakombama. Nakon službenoga priznanja Crkve u IV. st. započeo je snažan razvoj monumentalnoga zidnoga slikarstva: ugl. prizori iz Staroga i Novoga zavjeta i života svetaca te bogata biljna ornamentika. Freskama i mozaicima ukrašavale su se apside, trijumfalni luk, svod, strop, bočni zidovi, kapele, ugl. sve slobodne zidne površine. U bizantskoj umjetnosti nakon ikonoklastičkih borba odredili su se točni propisi o tehnici izvedbe slike, o načinu prikazivanja likova i ikonografiji koja se primjenjivala stoljećima. U IX. st. bizantska umjetnost postala je umjetnošću pravoslavnog svijeta (mozaici u Dafni, XI. st.; freske u Nerezima, druga polovica XII. st.). Koptska umjetnost (III–XI. st.) udaljila se od starokršćanske i bizantske ikonografije (freske u Bawitu, VII. st.). Zidno slikarstvo predromanike i romanike oslanjalo se na helenističku, odnosno bizantsku tradiciju i stroge propise o tehničkoj izradbi zidne slike. U gotici su velike plohe prozora omogućile procvat vitraja, osobito u Francuskoj i Njemačkoj, dok je slikarstvo u Italiji imalo posebno mjesto, jer je talijansko graditeljstvo sačuvalo zidne površine za slikanje fresaka. Potkraj XIII. st. ondje je tradicionalne sheme romaničkoga slikarstva i bizantske ikonografije (maniera greca) Giotto zamijenio novim likovnim jezikom (arte moderna), čime je utro put monumentalnim ostvarenjima renesansnoga zidnog slikarstva Masaccia, Piera della Francesca, A. Mantegne (autor prve iluzionističke kompozicije u Camera degli Sposi u Mantovi), Leonarda da Vincija (u samostanu Sta Maria delle Grazie u Milanu freska »Posljednja večera« temperom u ulju), Michelangela Buonarrotija, Rafaela i Correggia (freske u kupoli katedrale u Parmi kojima je najavio barokni iluzionizam). Raskošan barokni iluzionizam ostvarili su mnogobrojni talijanski i njemački majstori i njihove škole (G. B. Piazzetta, G. Tiepolo, braća Asam, F. A. Maulpertsch). Protestantizam je ukinuo likovnu dekoraciju crkve. U doba baroka i rokokoa sve su se češće javljali panoi umetnuti u okvire u zidu ili štukaturi. U XIX. i XX. st. usavršavale su se tehnike zidnoga slikarstva koje je ugl. bilo u službi monumentalne dekoracije nadahnute povijesnom tematikom, osobito u romantizmu; nove načine i tehnike tražili su E. Delacroix, E. Munch, G. Klimt, H. Matisse, P. Picasso. U prvoj polovici XX. st. nastali su u Meksiku monumentalni murali (freske ili mozaici) na vanjskim i unutarnjim zidovima javnih ustanova (D. M. Rivera, D. A. Siqueiros i R. Tamayo). Potkraj XX. pojavili su se grafiti, anonimna likovna ostvarenja u urbanim prostorima, najčešće izvedena vodootpornim sprejevima. Od romanike preko gotike, renesanse, baroka, rokokoa, romantizma i historicizma do danas zidnim su se slikama ukrašavale gradske vijećnice, palače, dvorci, ljetnikovci, kazališta, predvorja sveučilišta i muzeja i sl. U Indiji (Ajanta), Afganistanu (Bamian), Kini, Koreji i Japanu zidnim su se slikama oslikavali mnogobrojni budistički i hinduistički hramovi i samostani te grobnice i kraljevske palače. Naturalističke freske pronađene su u kulturi Maya (Bonampak).

U Hrvatskoj su najstariji primjerci zidnoga slikarstva ulomci iz rimskog doba u Zadru, Puli, Visu, Varaždinskim Toplicama i dr. (I. do IV. st.). Kasnoantička tradicija nastavila se i u starokršćanskoj umjetnosti u oslikanim grobovima u Solinu (IV–V. st.). Iz doba predromanike sačuvani su rijetki primjerci zidnoga slikarstva (Zadar, Nin), dok je romaničko i gotičko zidno slikarstvo zastupljeno u većim figuralnim kompozicijama biblijske tematike na području Istre (Kanfanar, Lovreč, Draguć, Svetvinčenat, Beram), gdje su se pojavili i prvi poznati majstori fresaka (Vincent iz Kastva, Šareni majstor), srednje (Zadar, Srima) i južne Dalmacije (Ston) te kontinentalne Hrvatske (Zagreb). Zidno slikarstvo u Hrvatskoj doživjelo je vrhunac u doba baroka, osobito u kontinentalnom dijelu (Lepoglava, Belec, Zagreb). U prvoj polovici XIX. st. malobrojni su strani majstori freskama oslikavali provincijske crkve, dok su se u drugoj polovici stoljeća izvodili veći zahvati (Đakovo). Početkom XX. st. najvrsniji hrvatski slikari V. Bukovac, C. Medović, O. Iveković, B. Čikoš-Sesija, I. Tišov, M. Rački i dr. izrađivali su slike u crkvama i javnim prostorima diljem Hrvatske. Između dvaju svjetskih ratova monumentalne freske radili su J. Kljaković, K. Hegedušić i V. Parać. U drugoj polovici XX. st. suvremeno zidno slikarstvo zastupljeno je u reprezentativnim javnim prostorima, kavanama, hotelima i crkvama (I. Dulčić, E. Murtić, I. Picelj, J. Knifer).

zidno slikarstvo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=67223>.