STRUKE:

željezara

ilustracija
ŽELJEZARA, u prvom planu visoka peć

željezara, metalurško postrojenje u kojem se proizvode različiti proizvodi na bazi željeza i čelika. Osnovna sirovina za proizvodnju željeza željezne su rude, a za proizvodnju čelika sirovo (bijelo) željezo ili staro, otpadno željezo. Sukladno tehnološkomu tijeku proizvodnje, željezare se dijele na integralne i na nekompleksne ili tzv. mini željezare. Integralna željezara, odn. željezara s integralnim proizvodnim procesom, uključuje sve faze proizvodnje, od oplemenjivanja željeznih ruda za taljenje, proizvodnje koksa i proizvodnje željeza u visokim pećima, do preradbe (bijeloga) sirovoga željeza u kisikovim konvertorima u čelik, lijevanja čelika u poluproizvode i preradbe proizvoda u konačan proizvod. Čeličana, valjaonica i ljevaonice sastavni su dijelovi integralne željezare. Godišnji kapacitet takve željezare danas premašuje i 10 milijuna tona. Nekompleksna ili mini željezara je ona kojoj nedostaje jedna ili više faza ukupnoga proizvodnog procesa navedenih kod integralnih željezara, pa ona uglavnom ima talionicu (čeličanu) s električnim pećima različitih kapaciteta na bazi krutoga metalnog uloška (staroga željeza) i odgovarajuće prerađivačke pogone za izradbu gotovih proizvoda. Njezin godišnji kapacitet ne premašuje 1 milijun tona. U svijetu općenito prevladavaju integralne željezare (od deset željezara šest je integralnih).

Osnovni su proizvodi željezara: sirovo željezo (bijelo za čelik, sivo za ljevaonice), obični (masovni) čelici, specijalni čelici, valjani ili kovani proizvodi te finalni proizvodi. U valjane proizvode ubrajaju se uglavnom tanki i debeli limovi, željezničke i tramvajske tračnice, betonsko željezo, konstrukcijski profili, cijevi, hladno valjani limovi, hladno valjane cijevi, vučene šipke, vučene cijevi. U finalne proizvode željezara mogu se ubrojiti različite građevinske čelične konstrukcije (skele, krovne konstrukcije), boce za tehničke plinove, metalne komore itd.

Prije je lokacija željezara bila uvjetovana blizinom nalazišta željeznih ruda i ugljena te većih potrošačkih središta. Uz suvremene transportne mogućnosti za dopremu sirovina i otpremu proizvoda, izbor lokacije nije više ograničen, no i danas se najviše željezara nalazi uz plovne vodene putove, uz more i rijeke.

U Hrvatskoj su se 1939. počeli izrađivati planovi za gradnju željezare u Capragu u Sisku, gdje je iste godine proradila talionica, koja se nakon II. svjetskog rata proširila i prerasla u željezaru (1948). U procesu privatizacije nakon Domovinskoga rata željezara je 2007. treći put privatizirana i prodana američkoj tvrtki Commercial Metals Company (CMC), a 2012. talijanskoj tvrtki Danieli. U Splitu je 1971. izgrađena nekompleksna željezara s čeličanom i valjaonicom za proizvodnju betonskoga čelika.

željezara. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.4.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=67676>.