struka(e):
ilustracija
IDA, snimljena 1993. s pomoću svemirske letjelice Galileo

Ida (243 Ida), planetoid glavnoga planetoidnog pojasa koji blago izduženom putanjom (perihel 2,737 astronomskih jedinica, afel 2,986 astronomskih jedinica) nagnutom s obzirom na ekliptiku 1,13° obilazi Sunce za 4,84 godine i okreće se oko svoje osi za 4,63 sata. Nepravilna je oblika (53,6 km × 24 km × 15,2 km), prosječne gustoće (2600 kg/m³). Površina joj je umjereno tamna (albedo 0,262), kamena s mnoštvom kratera koji izgledaju kao kuglaste udubine. Najveći krater, Lascaux, promjera je gotovo 12 km. Nazvana je po nimfi Idi. Otkrio ju je Johann Palisa 1884. Prvi je planetoid za koji se pouzdano saznalo da ima prirodni satelit (Daktil, odn. Dactyl, promjera 1,4 km) kada je 1993. snimljena s pomoću svemirske letjelice Galileo s udaljenosti od 10 500 km.

Citiranje:

Ida. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/68563>.