Južni Sudan (South Sudan; Republika Južni Sudan/Republic of South Sudan), država u istočnome dijelu Afrike između Sudana (duljina granice 2184 km) na sjeveru, Etiopije (934 km) na istoku, DR Konga (628 km), Kenije (232 km) i Ugande (435 km) na jugu te Srednjoafričke Republike (989 km) na zapadu; obuhvaća 644 329 km².
Prirodna obilježja
Južni Sudan u svom središnjem dijelu zauzima prostranu zavalu Bijeloga Nila, na istoku obronke Etiopskoga visočja, gorje Imatong (Kinyeti, 3187 m; najviši vrh zemlje) na jugu zemlje te valovite ravnjake do 1113 m apsolutne visine (Azandski prag) na zapadu i jugozapadu. U Južnom Sudanu prevladava tropska, odnosno ekvatorijalna klima, koja prema sjeveru postupno prelazi u savansku. Temperatura je najtoplijega mjeseca (ožujak) do 35 °C; najhladniji je mjesec siječanj s prosječnom temperaturom od 18 °C do 24 °C. Ljeta su izrazito vlažna, dok su zime suhe i hladnije; godišnja količina oborina iznosi 750 do 1500 mm (Juba 968 mm, Malakal 770 mm), najviše kiše padne na zapadu zemlje, a smanjuje se prema sjeveru. Kišno razdoblje traje od travnja do studenoga. Rijeke (Sobat, Ghazal i dr.) pripadaju porječju Bijeloga Nila (Bahr al-Abyad), koji teče sredinom zemlje, od juga prema sjeveru. Za ljetnih kiša Bijeli Nil i pritoci poplavljuju golemo područje (do 130 000 km²), poznato kao Sudd (Al-Sudd); u sušnom razdoblju močvare se pretvaraju u prostrane pašnjake. Najveći dio Južnog Sudana pokriva savana s grmolikim akacijama, baobabom i galerijskim šumama (papirus), a visočje na jugu i jugozapadu tropska kišna šuma (ebanovina, mahagonij, tikovina, željezno drvo, uljna palma).
Stanovništvo
Prema popisu stanovništva iz 2008. u Južnom Sudanu živi 8 260 490 st., a prema procjeni stanovništva iz 2014. godine 11 563 000 st. S prosječnom gustoćom naseljenosti od 17,9 st./km² ubraja se u rijetko naseljene države Afrike (prosjek 37 st./km²). Stanovnici su pripadnici različitih, pretežno nilotskih naroda: Dinka (38,0%), Nuer (17,0%), Bari (5,0%), Šiluk (4,3%), zatim narod Azande (6,9%, na zapadu zemlje), Arapi (4,0%) i dr. (24,8%). Po vjeroispovijesti najviše je kršćana (60,5%; anglikanci i katolici), slijede pripadnici autohtonih afričkih religija (32,9%), muslimani (6,2%) i dr. (0,4%, 2012). Godišnji je porast stanovništva (3,3%, 2007–12) veći od stope prirodnoga priraštaja stanovništva (2,98% ili 29,8‰, 2013), uslijed nataliteta (38,5‰) koji je znatno viši od svjetskog prosjeka (19,5‰, 2013) i mortaliteta (8,7‰) u opadanju ali višeg od svjetskog prosjeka (8,1‰, 2013); smrtnost dojenčadi iznosi visokih 70‰ (2013). Višegodišnji rat i etnički sukobi uzrokovali su veliki broj izbjeglica; prema službenim podatcima UN-a (2014) više od 1,9 milijuna stanovnika je raseljeno (oko 500 000 stanovnika izbjeglo je u susjedne države). Stanovništvo Južnog Sudana vrlo je mlado; u dobi je do 14 godina čak 46,2% st., od 15 do 64 godine 51,7%, a u dobi od 65 i više godina 2,1% st. (2013). Očekivano je trajanje života za muškarce 58,6 godina, a za žene 61,5 godina (2013). Službeni je jezik engleski, a u širokoj su upotrebi arapski i jezici pojedinih naroda (dinka, nuerski, šilučki, zande i dr.); pismeno je svega 27% stanovnika starijih od 15 godina (2009). Od pet državnih sveučilišta najstarije je u Jubi (osnovano 1977). Glavni je grad Juba (372 413 st., 2011); ostala naselja (2011): Yei (185 000 st.), Wau (Waw, Wow; 151 320 st.), Malakal (139 450 st., 2010), Rumbek (32 100 st.) i dr.; u gradovima živi 18,6% st. (2014).
Gospodarstvo
Godine 2012. ostvaren je BDP u vrijednosti od 10,22 milijarda USD (oko 940 USD po stanovniku). Najvećim je dijelom zasnovan na proizvodnji i prodaji nafte, kojima se ostvaruje oko 98% državnih prihoda (Južnom Sudanu je s neovisnošću pripalo više od 70% sudanskih naftnih ležišta); naftne zalihe procjenjuju se na 3,5 milijarda barela (2013). Naftovodima preko sudanskog teritorija, najveći dio nafte izvozi se u Kinu (2011. oko 5% kineskog uvoza nafte bilo je iz Južnog Sudana i Sudana). Prekid proizvodnje nafte i blokada naftovoda 2012–13. uzrokovali su pad BDP-a za 50%. Plodno zemljište i obilje vode pogoduju poljoprivredi (uzgaja se manioka, kikiriki, krumpir, šećerna trska, sezam, kukuruz, riža i dr.); razvijeno je stočarstvo (povremeno izbijaju sukobi lokalnih zajednica zbog pašnjaka). Od ukupnog stanovništva (10,84 milijuna), seoskoga je oko 80% (2012); siromašno je oko 50% stanovnika. Gospodarstvo opterećuje nerazvijenost društveno-ekonomskih institucija i niska razina obrazovanosti (2012. pismeno je bilo 27% odraslog stanovništva). Osim nafte, južnosudanska su prirodna bogatstva zlato, srebro, željezna ruda, bakar, cink i dr.; znatni su hidroenergetski potencijali.
Promet
Prometni sustav Južnog Sudana slabo je razvijen. Željeznička pruga (248 km, 2014) uskoga kolosijeka povezuje grad Wau s Babanusom u Sudanu. Cestovna mreža duga je oko 7000 km, a asfaltirano je svega 3% cesta (2012); prohodne su cijelu godinu samo u južnome dijelu. Veliku važnost ima cestovna povezanost s Kenijom (luka Mombasa). Međunarodne su zračne luke u Jubi i Malakalu.
Novac
Novčana je jedinica južnosudanska funta (SSP); 1 južnosudanska funta = 100 pijastera.
Povijest
Sredinom 1950-ih započinje borba za političku samostalnost (→ Sudan). Mirovnim sporazumom u ožujku 1972. bila je uspostavljena autonomija; njezinim ukidanjem 1983. obnavljaju se unutrašnji sukobi. U borbi za neovisnost vodeći postaje Sudanski narodnooslobodilački pokret (SPLM) i njegova Sudanska narodnooslobodilačka vojska (SPLA), pod vodstvom Johna Garanga. Mirovni sporazum postignut 9. I. 2005. uključivao je prijelazno razdoblje autonomije; angažirane su mirovne snage UN-a, ali je održana nestabilnost (pojačana pogibijom J. Garanga 30. VII. 2005). Broj poginulih i umrlih od posljedica višegodišnjega rata procjenjuje se na približno 2 milijuna (raseljenih je bilo više od 4 milijuna); početkom 2000-ih u susjednim je zemljama oko 500 000 južnosudanskih izbjeglica. U siječnju 2011. održan je referendum kojim je poduprta neovisnost Južnoga Sudana; proglašena je 9. VII. 2011 (ostvareno je članstvo u UN-u). Vodeći politički položaj zadržao je SPLM; od 2005. predvodi ga Salva Kiir Mayardit; u travnju 2010. izabran je za južnosudanskoga predsjednika, na kojem je položaju od proglašenja neovisnosti. Nestabilnost je održana na dijelovima pograničja prema Sudanu (područje Abyei i dr.); radi učvršćenja mira, od srpnja 2011. u Južnom Sudanu uspostavljena je operacija UN-a s približno 7500 pripadnika međunarodnih snaga. Državnu stabilnost narušavaju i međuetnički sukobi, posebno u državi Jonglei (Junqalī), gdje je 2011–12. više stotina ubijenih i više od 100 000 raseljenih. U travnju 2012. južnosudanske i sudanske snage sukobile su se oko naftom bogatoga pograničnoga područja Hejlij (Heglig). Zbog pogoršanih međudržavnih odnosa dolazilo je i do ograničene blokade prijenosa nafte iz Južnoga Sudana preko sudanskoga teritorija (ponovno u lipnju 2013). U kolovozu 2012. u Južni Sudan sklonilo se oko 200 000 izbjeglica iz sudanskoga pograničja (zbog borbi vladinih i pobuljeničkih snaga). Obje strane međusobno se optužuju za pomaganje pobunjenika; u Južnom Sudanu povremeno djeluje pobunjenička Južnosudanska oslobodilačka vojska (SSLA). Sredinom prosinca 2013. političke podjele u državnom i vojnom vrhu izazvale su sukobe u Jubi, koji su se potom proširili na druge gradove i pokrajine. Pobunjenike je predvodio smijenjeni potpredsjednik Riek Machar, a borbe su prerasle u etničke sukobe (između Dinka i Nuera). Mirovni pregovori započeli su u siječnju 2014 (više od 200 000 ljudi je raseljeno, a poginulih je bilo više od 1000).
Politički sustav
Prema privremenom ustavu koji je stupio na snagu 9. VII. 2011. Južni Sudan ima predsjednički sustav vlasti. Predsjednik republike ujedno je i predsjednik vlade te vrhovni vojni zapovjednik. Izravno ga biraju građani za mandat od četiri godine. Zakonodavnu vlast ima dvodomni parlament. Čine ga Nacionalna zakonodavna skupština (zastupnici se biraju na općim izborima) i Vijeće država (zastupnike biraju zakonodavna tijela saveznih država). Zastupnički mandat traje četiri godine. Vrhovnu sudbenu vlast ima Vrhovni sud. Administrativno se Južni Sudan dijeli na 28 saveznih država (do 2015. bilo ih je deset). Nacionalni blagdan: Dan neovisnosti, 9. srpnja (2011).
Političke stranke
Sudanski narodni oslobodilački pokret (Al-Haraket Al Sha'ebiyet Li-Tahrir Al-Sudan), osnovan 1983. kao političko krilo Sudanske narodne oslobodilačke vojske. Nakon sklapanja općega mirovnog sporazuma 2005. činila je glavninu u vladu polu-autonomnoga Južnog Sudana, a nakon njegove potpune neovisnosti 2011., postala je vladajuća stranka. Sudanski afrički nacionalni savez (Ettihad Al-Wataniy Al-Afriqiy Al-Sudan), osnovan 1963. u Ugandi nakon što je uspostavljena vojna diktatura u Sudanu. Djelovala je izvan Sudana, jer se zauzimala za neovisnost Južnog Sudana, u čijem parlamentu s 4 mandata sudjeluje od 2008.
