Faradayevi zakoni elektrolize

Faradayevi zakoni elektrolize [fæ'rədei~], dva fizikalna zakona kojima je Michael Faraday (1832) opisao proces elektrolize. Prema prvome zakonu elektrolize masa tvari nataložena na elektrodi pri elektrolizi razmjerna je umnošku konstantne električne struje i vremena u kojem je ona tekla kroz elektrolit. Prema drugome zakonu masa različitih tvari nataložena na elektrodi pri elektrolizi razmjerna je količniku molarne mase i električnoga naboja iona tvari. Zakoni se mogu izraziti jednom jednadžbom: m = MIt/eNAz, gdje je m masa nataložene tvari, M molarna masa, I električna struja, t vrijeme protjecanja električne struje, e elementarni električni naboj, NA Avogadrova konstanta, z valencija iona tvari.

Drugim riječima, Faradayevi zakoni elektrolize tvrde da će se za određeni električni naboj izlučiti jednak broj jednovalentnih atoma, neovisno o vrsti atoma, tj. da je potreban jednak električni naboj za izlučivanje iz otopine npr. 1 g vodika, 23 g natrija, 35,5 g klora i 197,2 g zlata i da su izlučene mase razmjerne relativnim atomskim masama.

Faradayevi zakoni elektrolize. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.7.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=69618>.