struka(e):

izolinija (izo- + linija), krivulja ili ravna crta na grafičkom prikazu ili geografskoj karti koja spaja točke jednakih ili pretpostavljeno jednakih iznosa neke veličine, npr. tlaka (→ izobare), dubine vode (→ izobate), jakosti Zemljina magnetskoga polja (→ izodiname), osvijetljenosti (→ izofote), magnetske deklinacije (→ izogone), slanosti mora i oceana (→ izohaline), relativne vlažnosti zraka (→ izohigre), količine oborina (→ izohijete), apsolutne nadmorske visine (→ izohipse), volumena (→ izohore), magnetske inklinacije (→ izokline), istodobnoga nastupa pojava (→ izokrone), elemenata zemaljskoga magnetizma (→ izomagnetične linije), količine naoblake (→ izonefe), gustoće (→ izopikne), brzine strujanja (→ izotahe), temperature (→ izoterme), brzine vjetra (→ izovele). Prvu kartu s izolinijama, s izogonama, iscrtao je Edmond Halley 1701.

Citiranje:

izolinija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/izolinija>.