faktor trenja (koeficijent trenja) (znak μ), fizikalna veličina koja opisuje razmjernost između trenja i sile koja djeluje okomito na površinu dodira. Ovisi o hrapavosti i kemijskome sastavu površina koje se dodiruju, njihovoj vlažnosti ili podmazanosti te o načinu gibanja tijela (najveći je faktor trenja mirovanja, manji je faktor trenja klizanja, najmanji faktor trenja kotrljanja).
Faktor trenja mirovanja (statički faktor trenja) je granični omjer između trenja i sile koja djeluje okomito između tijela u dodiru trenutak prije nego što će započeti gibanje.
Faktor trenja klizanja (kinetički faktor trenja) je omjer između trenja i sile koja djeluje okomito između tijela u dodiru za vrijeme klizanja. Mjerna je jedinica faktora trenja broj jedan.
Faktor trenja može se odrediti s pomoću kosine s promjenljivim nagibom, tako da se odredi kut α kod kojega se tijelo počinje gibati niz kosinu, μ = tan α.
| Materijali u dodiru |
Faktor trenja mirovanja |
Faktor trenja klizanja |
| koža i metal |
0,6 |
0,2 do 0,25 |
| drvo na drvu |
0,4 do 0,65 |
0,2 do 0,4 |
| guma na asfaltu |
0,9 |
0,8 |
| čelik na ledu |
0,027 |
oko 0,014 |
faktor trenja. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 11.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=69715>.