Keplerovi zakoni

ilustracija
KEPLEROVI ZAKONI, izduženi prikaz putanje Zemlje oko Sunca, osjenčane površine jednakih su ploština
ilustracija1ilustracija2

Keplerovi zakoni, tri zakona o gibanju planeta koje je formulirao Johann(es) Kepler 1609. (prva dva) i 1619. (treći).

Prvi Keplerov zakon: svi se planeti gibaju oko Sunca po elipsama i Sunce je u jednom od žarišta tih elipsa.

Drugi Keplerov zakon: radijvektor Sunce-planet u jednakim vremenskim razmacima prebriše jednake ploštine, tj. planet se giba brže kad je bliže Suncu, a sporije kad je od njega udaljeniji.

Treći Keplerov zakon: omjer kuba velike poluosi a eliptičke putanje planeta i kvadrata ophodnoga vremena T jednak je za sve planete: a³/T² = konst.

Poslije se pokazalo da se Keplerovi zakoni s velikom točnošću mogu primijeniti za proračunavanje putanja kometa, prirodnih i umjetnih satelita, dvojnih zvijezda i dr.

U općenitijem slučaju u trećem Keplerovu zakonu treba uzeti u obzir masu zvijezde mz i masu planeta mp, odn. mase tijela koja se gibaju jedno oko drugoga:

a³ = G/4π² T² (mz + mp),

pri čem je G gravitacijska konstanta G = 6,674 08 · 10–11 Nm²/kg².

Keplerovi zakoni poslužili su Isaacu Newtonu za otkriće temeljnih zakona gibanja i općeg zakona gravitacije. (→ newtonovi zakoni)

Keplerovi zakoni. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.8.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=69783>.