STRUKE:

soul

soul [s61595ul] (od engl. soul: duša), u najširem smislu, naziv za glazbu naglašeno crnačkih korijena koja se u drugoj polovici 1950-ih i ranih 1960-ih oblikovala u Sjedinjenim Američkim Državama na zasadama gospela i rhythm and bluesa. Određenije, soul sadrži sintezu ključnih elemenata afroameričke duhovne glazbe (poglavito vokalnu ekspresivnost i ritmičnost), te sekularnih tematskih obilježja koja su dotad bila karakteristična za »čisti« blues, rhythm and blues i djelomično jazz. Izvori soula u ranom su stvaralaštvu Raya Charlesa i Sama Cookea, koji su potkraj 1950-ih postavili njegove temelje u skladateljskom, instrumentalističkom, aranžerskom i vokalnom smislu, te omogućili njegovu daljnju umjetničku afirmaciju u radovima izvođača kao što su Aretha Franklin (»kraljica soula«), James Brown (»kum soula«), Al Green, Marvin Gaye, Curtis Mayfield i dr.

Većina pionira žanra iz njegove početne evolucijske etape podrijetlom je s američkoga Juga: kolijevkom soula smatra se Memphis, gdje su u okviru izdavačke kuće Stax (osnovane 1957. pod nazivom Satellite Records) djelovali Isaac Hayes, Rufus Thomas, duo Sam & Dave te Otis Redding, čiji se album »Otis Blue / Otis Redding Sings Soul« (1965) ubraja među kreativne vrhunce žanra u cjelini.

U istome gradu 1957. osnovana je i kompanija Hi Records, u sklopu koje su stvarali Al Green, Ann Peebles i O. V. (Overton Vertis) Wright. Izvođači s Juga činili su podžanr južnjački soul (southern soul), prepoznatljiv po aranžmanskoj neuglađenosti, reskim gitarskim potezima, energičnom puhačkom sekcijom te naglašeno dinamičnim, emotivnim vokalnim izrazom izgrađenim na iskustvima gospela (npr. call and response, pjevački stil »pitanja i odgovora« gdje se postiže dinamična interakcija između glavnoga pjevača i pratećih vokala).

Kao njegov svojevrsni kontrapunkt, u Detroitu je gotovo istodobno (od 1958) djelovala izdavačka kuća Motown, koja je njegovala suptilniji, vedriji stil (Marvin Gaye, The Temptations, Stevie Wonder, Smokey Robinson, The Supremes i dr.), bliskiji melodioznosti pop-glazbe, što je bilo presudno u procesu rasnoga integriranja soula u srednju glazbenu struju sredinom 1960-ih i poslije.

Inovativni producent i novinar Jerry Wexler i izdavačka kuća Atlantic također su odigrali važnu ulogu u razvoju žanra, a posebno od 1966., nakon sklapanja diskografskog ugovora s Arethom Franklin koja se, nakon početnog razdoblja obilježenoga jazz-stilizacijama priklonila soulu, snimivši niz prvoklasnih standarda žanra: »I Never Loved A Man« (»The Way I Love You«, 1967), »Respect« (1967), »Think« (1968) i dr. Skupini Atlanticovih izvođača koji su pridonijeli transformaciji rhythm and bluesa u soul pripadali su Ben E. King (»Stand By Me«, 1961), Solomon Burke (»Everybody Needs Somebody to Love«, 1964), Wilson Pickett (»In The Midnight Hour«, 1965) i Percy Sledge (»When a Man Loves a Woman«, 1966).

U podžanrovskom i stilskome smislu, soul je u pravilu geografski definiran. Tako je sirovosti tzv. Memphis soula suprotstavljena rafiniranija produkcija detroitskog Motowna, te njegove philadelphijske inačice (Philadelphia soul ili Philly soul), koja se odlikuje blažim zvukom, zasnovanim na uglađenim gudačkim potezima, mekim puhačima i suptilnijim vokalima. Glavni protagonisti (The O’Jays, The Stylistics, Billy Paul, Lou Rawls, Harold Melvin & the Blue Notes, itd.) stoga su mnogo bliži estetici rane disco-glazbe koja će kulminaciju doživjeti u drugoj polovici 1970-ih.

Manje sofisticiranu, ali donekle blisku zvučnu sliku nalazimo u Chicago soulu, koji s Memphisom dijeli snažnije oslanjanje na elemente gospela, a s Philadelphijom sklonost orkestriranim aranžmanskim postupcima. Temelji čikaškoga soula postavljeni su u opusu skupine The Impressions (singl »People Get Ready«, 1965), koja je iznjedrila autorske i izvođačke veličine kao što su Jerry Butler i Curtis Mayfield. Mayfield je 1970-ih objavio nekoliko vrijednih socijalno i rasno angažiranih ostvarenja (npr. glazbu za blaxploitation film Super Fly, 1972., Gordona Parksa Jr.). Čikaška grupa The Staple Singers također je kombinirala baladnu emotivnost s nedvosmislenim društvenim angažmanom, kao dio pokreta za ljudska prava 1960-ih (npr. singl »Respect Yourself«, 1971).

Allen Toussaint začetnik je New Orleans soula, inspiriranoga pijanističkim oblicima, posebno boogie-woogiejem, te elementima karipskog nasljeđa. U njegovih kasnijih predstavnika (Dr. John, pravim imenom Malcolm John Rebennack) ti će se utjecaji pretočiti u stil blizak rocku. Ključno žensko ime New Orleans soula je Irma Thomas (pravim imenom Irma Lee), čija je vokalna ekspresivnost usporediva s pjevačkim stilizmima mnogo popularnije Arethe Franklin. Istoj pjevačkoj kategoriji pripada i kalifornijska pjevačica Etta James, čiji će opus iz 1950-ih i 1960-ih, građen na razmeđu soula, rhythm and bluesa i rocka (posebno album »Tell Mama«, 1967), umnogome utjecati na bijele rock-izvođače različitih naraštaja (Janis Joplin, The Rolling Stones, Amy Winehouse i dr.).

Nakon početnoga zamaha, soul sredinom i potkraj 1970-ih postupno gubi rasno-socijalnu i političku dimenziju, prepoznatljivu na kapitalnim albumima žanra (ilustrativan je primjer remek-djelo »What’s Going On« Marvina Gayea iz 1971), prebacujući fokus na ritam i tehnološki aspekt izvedbe. Kao kulminacija toga procesa nastaje funk, te fenomen disco-glazbe kao sintetskoga derivata philadelphijskoga soula i njegovih newyorških oblika. Istodobno, elementi soula postaju sve prepoznatljiviji u estetskim načelima bijelih izvođača: blue-eyed soul ili »bijeli soul« pejorativan je naziv za autore, pjevače i instrumentaliste kao što su duo Hall & Oates, Boz Scaggs, David Bowie na LP-u »Young Americans« (1975), djelomično Van Morrison, te od 1980-ih naovamo Steve Winwood, George Michael, Adele, Amy Winehouse i drugi. U formi neo-soula, retro-soula ili drugih njegovih izvedenica i oblika, soul-glazba zadržala se do danas kao ravnopravni dio ukupne suvremene glazbene scene – npr. u opusu pjevačice Sharon Jones i drugih pripadnika specijalizirane newyorške diskografske kuće Daptone Records.

soul. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.8.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=70328>.