Etnografski muzej Split

Etnografski muzej Split, muzejska ustanova koja prikuplja, obrađuje, čuva i izlaže predmete hrvatske tradicijske kulture te se u njoj obavljaju etnološka i kulturnoantropološka istraživanja vezana pretežno uz područje Dalmacije. Prvi je etnografski muzej u Hrvatskoj. Utemeljen je 1910. izložbom učeničkih radova Obrtne škole u Splitu, na kojoj je prikazana i zbirka izvornog etnografskog materijala, a isprva je djelovao pod nazivom Pokrajinski muzej za narodni obrt i umjetnost. Ključnu ulogu u osnivanju i djelovanju muzeja do 1944., kada ga preuzima Općina Split, imao je Kamilo Tončić (direktor od 1924). Iste je godine muzej na korištenje dobio zgradu Stare vijećnice na Narodnome trgu (Pjaca) u kojoj je bio uređen stalni postav. Sastavni dio toga postava bila je i zbirka likovnih radova umjetnika iz građanskoga kruga s temama iz života sela, koja je 1931. izmještena u novoosnovanu Galeriju umjetnina. Ravnateljice muzeja bile su Aida Koludrović, Leonilda Vidović Begonja, Vesna Čulinović-Konstantinović i Renata Vujnović, a od 1996. ravnatelj je Silvio Braica. Od 2004. muzej je smješten u novome prostoru u jugoistočnome dijelu Dioklecijanove palače. U njemu se čuva oko 18 500 predmeta u 23 zbirke, među kojima su zbirka čipaka, zbirka glazbala, zbirka jadranskih nošnji, zbirka kućnog inventara, zbirka nošnji dalmatinskog zaleđa, zbirka oružja, zbirka posoblja, zbirka srebrnog nakita, zbirka suvenira, zbirka uzoraka veza i dr. Uz stalni postav, muzej održava izložbe vezane uz fundus ili gostujuće izložbe te ima bogatu izdavačku djelatnost u kojoj se ističe časopis Ethnologica Dalmatica (od 1992).

Etnografski muzej Split. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.4.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=70428>.