Van de Graaffov generator

ilustracija
VAN DE GRAAFFOV GENERATOR, 1. pogonski motor, 2. ulazni električni napon, 3. donji valjak na električnom potencijalu zemlje, 4. šiljci za prelazak električnoga naboja na vrpcu, 5. vrpca za prijenos električnoga naboja, 6. gornji valjak, 7. šiljci za prikupljanje električnoga naboja, 8. šuplja metalna kugla, 9. visoki električni napon

Van de Graaffov generator [væn də grα:'f~] (po Robertu Jemisonu Van de Graaffu koji ga je izumio 1929), elektrostatički visokonaponski generator u kojem se električni potencijal stvara na račun mehaničkoga rada utrošenoga na trenje i prijenos električnih naboja. Sastoji se od metalne sfere, koja počiva na stupu od izolatora, kružne izolatorske (gumene) vrpce za prijenos električnoga naboja, dva valjka i dva igličasta skupljača električnoga naboja (češlja). Metalni valjak je na potencijalu zemlje, a valjak od dielektrika (pleksi-stakla) na visokom naponu. Vrpca se tare o valjak od dielektrika i oduzima iz njega elektrone. Elektroni se, a s njima i negativni električni naboji, s pomoću trake prenose na metalni valjak, gdje ih prikuplja drugi češalj i oni odlaze u zemlju. Gubeći elektrone, valjak od dielektrika postaje električki sve pozitivniji i privlači elektrone iz metalne sfere. Elektroni iz metalne sfere preko češlja pristižu na valjak, a sfera postaje pozitivno nabijena. Napon sfere u otvorenome prostoru može biti do 5000 kV (iznad tog napona stvaraju se korone), a u zatvorenom i izoliranome prostoru do 25 000 kV. Van de Graaffov generator koristi se kao akcelerator čestica u znanstvenim istraživanjima, medicini i industriji.

Van de Graaffov generator. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.11.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=70474>.