Feringa, Bernard

Feringa [fe:'rinγa], Bernard (Ben, puno ime Bernard Lucas Feringa), nizozemski kemičar (Barger-Compascuum, 18. V. 1951). Magistrirao (1974) i doktorirao (1978) na Groningenskom sveučilištu. Radio kao istraživač za tvrtku Shell u Amsterdamu i u Engleskoj (1978–84), potom predavač, a od 1988. profesor na Groningenskom sveučilištu. U središtu je njegova zanimanja nanotehnologija, a zaslužan je za konstrukciju prvoga molekulskog motora (1999), te nanovozila s četiri kotača (2011). Rad toga molekulskog motora temelji se na izomerizaciji dvostruke veze između dvaju atoma ugljika u nekoliko koraka, čime se ostvaruje rotacija od 360º. Njegov molekulski motor pogonjen je ultraljubičastim svjetlom i toplinom, a postiže jednosmjernu kontinuiranu rotaciju polovice molekule. Godine 2013. razvio je molekulski motor frekvencije 12 MHz. Kontrolom kretanja i rotiranja molekulskih motora moguće je upravljati nizom dinamičkih procesa, što je Feringa demonstrirao putem niza mogućih biomedicinskih aplikacija. Godine 2016. podijelio je Nobelovu nagradu za kemiju s Fraserom Stoddartom i Jean-Pierreom Sauvageom jer su njihova dugogodišnja istraživanja omogućila dizajn i sintezu novih molekulskih strojeva. Član je Nizozemske akademije znanosti od 2006.

Feringa, Bernard. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.7.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=70710>.