Hell, Stefan Walter

Hell [hεl], Stefan Walter, njemački fizičar (Arad, Rumunjska, 23. XII. 1962). Diplomirao (1987) i doktorirao (1990) fiziku na Heidelberškom sveučilištu. Radio u Europskom laboratoriju za molekularnu biologiju u Heidelbergu (1991–93), na Sveučilištu u Turkuu u Finskoj (1993–96), od 1997. radi u Institutu Max Planck za biofizičku kemiju u Göttingenu, a od 2002. ravnatelj je tog instituta. Posvetio se razvoju metoda mikroskopije koje nadilaze ograničenja u razlučivosti zadana Abbeovim izrazom (, a osobito je zaslužan za razvoj STED-mikroskopije (engl. stimulated emission depletion). Metoda počiva na uporabi dviju laserskih zraka; dok jedna pobuđuje fluorescenciju molekule, druga tu fluorescenciju ograničava na vrlo usko područje, a na širem je području gasi. Budući da se na taj način povećava moć razlučivanja, metoda se primjenjuje u pretražnim konfokalnim mikroskopima koji prikupljaju svjetlost što ju emitira uzorak točku po točku. Dobitnik je Nobelove nagrade za kemiju 2014., zajedno s Williamom E. Moernerom i Ericom Betzigom, zbog njihovih prijelomnih otkrića u svjetlosnoj mikroskopiji, čime je omogućeno praćenje pojedinačnih molekula i molekulskih kompleksa u živim stanicama. Član je Nacionalne akademije znanosti Leopoldina od 2013.

Hell, Stefan Walter. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.7.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=70712>.