Bihać

Bihać, grad u sjeverozapadnoj Bosni, uz Unsku prugu, BiH (Federacija BiH); 39 690 st. (2013; 45 553 st., 1991). Leži u Bihaćkom polju, s obje strane rijeke Une, između ogranaka Plješevice i Grmeča. U gradu se nalaze ostatci tvrđave iz 1205; ostala je samo Kapetanova kula kvadratična tlocrta, a služila je kao rezidencija bihaćkih kapetana. Džamija Fethija (Osvojena) zapravo je srednjovjekovna crkva sv. Antuna. Potječe najvjerojatnije iz XIV. ili XV. st. i jedna je od rijetkih građevina s gotičkim elementima u Bosni. Osnovna je koncepcija romanička, tj. puni zid dominira nad otvorima. Gotički elementi vidljivi su u konstrukcijama šiljastoga luka i portala, prozora i rozete nad portalom. Sveučilište osnovano 1997. Drvna i prehrambena industrija (pivovara, mljekara i dr.), proizvodnja rashladnih aparata, stiropora, građevnog materijala; nedaleko od grada sulfatno-termalni izvor Gata. Turizam (u blizini Nacionalni park Una, osnovan 2008). – Na području današnjeg Bihaća nalazilo se u predrimsko doba središte ilirskih Japoda. U dokumentima se prvi put spominje 1260. pod imenom Otok sv. Ladislava, za koji se kaže da se prije nazivao Bihać (Wyhugh) i bio je posjed cistercitske opatije u Topuskom. God. 1262. kralj Bela IV. proglasio ga je slobodnim kraljevskim gradom i taj je status zadržao do potkraj XV. st., kad ga je kralj Sigismund Luksemburgovac počeo zalagati hrvatskim velikašima. Tako je Bihać dospio u posjed vojvode Hrvoja Vukčića, knezova Frankapana (1412–1527) i Nikole Jurišića. Nakon propasti Jajačke banovine 1527. Bihać je glavno uporište u borbama protiv Osmanlija. Od 1528. imao je svoje kapetane, koji su uglavnom bili Nijemci. Grad je 19. VI. 1592. predao Hasan-paši Predojeviću kapetan grada Josip Lamberg. Pod osmanskom vlašću bio je od 1592. do 1878. Prije 1620. postao je središtem Bihaćkog sandžaka. Nakon austrougarske okupacije 1878. doživio je sudbinu ostale Bosne. Godine 1941. Bihać je bio ustaško i domobransko uporište. Početkom studenoga 1942. grad su zauzele partizani, a šire područje u zapadnoj Bosni i Hrvatskoj, koje je bilo pod njihovom kontrolom, nazivano je Bihaćkom republikom. Ondje je održano I. zasjedanje AVNOJ-a. Nijemci su 29. I. 1943. zauzeli grad, a 1945., nakon teških borbi, u grad su 28. III. ušle postrojbe 4. jugoslavenske armije. U srpskoj agresiji u polovici 1992. okupiran je jugoistočni dio bihaćke općine a napadan je i sam grad. Ostao je u srpskom okruženju a branio ga je 5. korpus Armije BiH i snage HVO-a. Odnose u bihaćkoj regiji pogoršalo je i proglašenje Autonomne pokrajine Zapadna Bosna (27. IX. 1993) s predsjednikom Fikretom Abdićem (njegovu Narodnu obranu porazio je 5. korpus Armije BiH u kolovozu 1994). U srpskim napadima potkraj 1993. i 1994. Bihać je bio gotovo pred padom iako je Vijeće sigurnosti UN-a oko njega proglasilo tzv. sigurno područje (na oko 40 km²). Opsada Bihaća okončana je u kolovozu 1995. vojnom akcijom hrvatske i bošnjačke vojske.

Bihać. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 14.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=7528>.