struka(e):

boje, grafičke, boje koje su svojim sastavom i svojstvima prilagođene primjeni na tiskarskim strojevima. Početak izradbe grafičkih boja povezuje se s Gutenbergovim otkrićem pomičnih slova i konstrukcijom tiskarske preše. Prve boje izrađivali su sami tiskari prema tajnim receptima od prirodnih sirovina: čađe i usitnjenih obojenih minerala, koje su miješali s lanenim uljem. Današnja proizvodnja zasniva se na miješanju komponenti u određenom omjeru te njihovu razribavanju. Osnovne komponente grafičkih boja (pigmenti, u prvom redu čađa kao crni pigment, zatim veziva, otapala i punila) slične su onima koje se upotrebljavaju u proizvodnji boja i lakova. Međutim, u grafičke boje stavljaju se i sušila, antioksidansi, paste protiv otiranja i drugi dodatci, koji im, s obzirom na vrstu i brzinu tiskarskoga stroja, vrstu tiskovne forme i kvalitetu tiskovne podloge, povećavaju prikladnost za tisak zahvaljujući posebnim svojstvima, od kojih su najvažnija: konzistencija, viskoznost, ljepljivost, sposobnost kvašenja, hlapljivost, pokrivnost i izdašnost. Prema namjeni grafičkog proizvoda mogu se na boju postaviti još i posebni zahtjevi, kao svjetlostalnost, otpornost prema lužinama, sapunima ili sapunskim prašcima, ekološka prihvatljivost, neškodljivost po zdravlje, prikladnost za lakiranje i dr. Boja se isporučuje u obliku viskozne paste (za primjenu u visokom, plošnom i propusnom tisku) ili, znatno rjeđe, tekućine (za duboki i fleksografski tisak).

U Hrvatskoj grafičke boje proizvodi samo Chromos, tvornica grafičkih boja u Samoboru, osnovana 1922., koja se 1947. integrirala sa zagrebačkom Perunikom (bivši Moster d. d., tvornica boja i pokosti) u tvrtku Chromos, a od 1991. opet djeluje samostalno.

Citiranje:

boje, grafičke. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/boje-graficke>.