STRUKE:

air

air [ε:ʀ] (franc. < tal. aria), u glazbi, općenito, naziv za melodiju ili pjesmu. U užem značenju jednostavna, periodički oblikovana vokalna ili instrumentalna skladba raširena od polovice XVI. st. do kraja XVIII. st., prvotno u Francuskoj i Engleskoj. U Francuskoj se najprije njeguje u obliku srodnome višeglasnomu chansonu, a u XVII. st. dobiva oblike jednoglasne pjesme uz instrumentalnu pratnju (tzv. air de cour). Tada nastaju i mnogobrojne instrumentalne transkripcije aira, osobito za lutnju, a kao baletna točka air ulazi i u francusku baroknu operu. Potkraj XVI. st. air se iz Francuske proširio i u Englesku (ayr, ayre), gdje se najprije javlja kao homofonska skladba neodređena izvoditeljskoga sastava. U XVIII. st. to je najomiljeniji engleski vokalni oblik. Istodobno cvate i dvodijelni instrumentalni air, koji je u drugoj polovici XVII. st. često višeglasan. U XVIII. st. air se raširio i po drugim europskim zemljama te se često susreće u baroknoj instrumentalnoj suiti kao naslov stavaka s istaknutijom melodikom (npr. u J. S. Bacha i G. F. Händela). U nas je, po uzoru na barokni air, B. Bersa skladao glasovirski ciklus Po načinu starih »Airs de ballet« (1926).

air. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 6.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=1002>.