struka(e):

air [ε:ʀ] (franc. < tal. aria), u glazbi, općenito, naziv za melodiju ili pjesmu. U užem značenju jednostavna, periodički oblikovana vokalna ili instrumentalna skladba raširena od polovice XVI. st. do kraja XVIII. st., prvotno u Francuskoj i Engleskoj. U Francuskoj se najprije njeguje u obliku srodnome višeglasnomu chansonu, a u XVII. st. dobiva oblike jednoglasne pjesme uz instrumentalnu pratnju (tzv. air de cour). Tada nastaju i mnogobrojne instrumentalne transkripcije aira, osobito za lutnju, a kao baletna točka air ulazi i u francusku baroknu operu. Potkraj XVI. st. air se iz Francuske proširio i u Englesku (ayr, ayre), gdje se najprije javlja kao homofonska skladba neodređena izvoditeljskoga sastava. U XVIII. st. to je najomiljeniji engleski vokalni oblik. Istodobno cvate i dvodijelni instrumentalni air, koji je u drugoj polovici XVII. st. često višeglasan. U XVIII. st. air se raširio i po drugim europskim zemljama te se često susreće u baroknoj instrumentalnoj suiti kao naslov stavaka s istaknutijom melodikom (npr. u J. S. Bacha i G. F. Händela). U nas je, po uzoru na barokni air, B. Bersa skladao glasovirski ciklus Po načinu starih »Airs de ballet« (1926).

Citiranje:

air. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/1002>.