struka(e):
ilustracija
BUGARŠTICA, notni zapis

bugarštica (bugaršćica), vrsta najstarije zapisane hrvatske usmenoknjiževne pripovjedne pjesme; teži baladnomu uobličenju. Stih bugarštica dugačak je i anizosilabičan, no najčešće ima 15 ili 16 slogova. Snažna cezura smještena je uglavnom iza sedmog ili osmog sloga. Stihovi bugarštice katkad imaju i priložak, dodatak najčešće od 6 slogova. Za popunjavanje svojega dugog stiha bugarštica se koristi karakterističnim postupcima, poput udvostručivanja pridjeva i prijedloga ili uporabe umanjenica. Podrijetlo naziva nije posve razjašnjeno, a najčešće se povezuje s etnikom Bugarin, glagolom bugariti, u značenju tužno pjevati, i latinskim pridjevom vulgaris, koji je označivao pjesme na pučkom jeziku. Prvi zapis neke bugarštice zabilježen je potkraj XV. st. među moliškim Hrvatima u Italiji. Zatim su, sredinom XVI. st., nastala dva osobito poznata zapisa iz Ribanja i ribarskog prigovaranja P. Hektorovića. Još su neki znameniti hrvatski književnici ostvarili pojedinačne zapise (J. Baraković, P. Zrinski), no najveći broj bugarštica pohranjen je u nekoliko osamnaestostoljetnih rukopisa iz Dubrovnika i Boke kotorske. S XIX. st. bugarštice iščezavaju, tako da ih više nije moguće susresti u izvedbi. Pretpostavlja se da su popustile pred prevlašću epskih deseteračkih pjesama. Iako zaokupljene epskom, junačkom tematikom – kršćansko-turskim sukobima, zbivanjima iz ugarske, srpske, bosanske i hrvatske povijesti, mjesnim (peraštanskim) događajima – bugarštice su sklone strukturnim značajkama baladne vrste. Na formalnoj razini gotovo svaka, bar u nekoj mjeri, pokazuje temeljnu odliku baladnih tekstova – sažeto pripovijedanje. Od pripovjednih i stilskih baladnih postupaka bugarštica primjenjuje neutralne oblike pripovijedanja, nagao započetak radnje, dijalogiziranje i dodatno, gradirano ponavljanje (za razliku od epskoga, koje je istovjetno). Premda se u njoj pojavljuju tipični epski junaci – Kraljević Marko, Miloš Kobilić, Sibinjanin Janko, Sekula i dr. – bugarštica se često usredotočuje na promatrače i postranične sudionike junačkoga sukoba, izbjegavajući njegov središnji prostor. Junačka je tematika, tako, potisnuta u pozadinu, a u prvom je planu istaknut pojedinačni doživljaj ili ljudska interakcija. Na sadržajnoj razini baladno je u bugaršticama zastupljeno motivima iz kruga obiteljskih odnosa, pojedinačnim sudbinama, čuvstvenim očitovanjima u različitim oblicima međuljudskog djelovanja. Bugarštica, također, često prikazuje pojedinosti iz feudalnoga dvorskog života.

Citiranje:

bugarštica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/bugarstica>.