Bunić, Jakov

ilustracija
BUNIĆ, Jakov, De raptu Cerberi, oko 1490.

Bunić, Jakov (Iacobus Bonus Epidaurius Dalmata, Bonus Racusaeus, de Bona), hrvatski latinistički pjesnik (Dubrovnik, 23. II. 1469Dubrovnik, 18. V. 1534). Studirao je u Italiji, vjerojatno u Padovi i Bologni. Od 1493. obavljao mnoge javne službe u Dubrovačkoj Republici; bio je više puta knez Republike, član diplomatskih misija, odvjetnik imovine, knez Stona i Šipana, državni procjenjivač vrijednosti robe. Bavio se i trgovinom.

Mladenačko je Bunićevo djelo epilij Otmica Kerbera (De raptu Cerberi, oko 1490). To je najstarija epska pjesma hrvatske književnosti. Uključio se u tradiciju zapadnoeuropske alegorijske epike: Herkul-pobjednik nad podzemljem potkraj pjesme otkriva se kao figura Christi. Bunićev stil obilježen je impozantnim poznavanjem antičke mitologije te interesom za antičke prirodnoznanstvene spoznaje. Ep Kristov život i djela (De vita et gestis Christi, 1526) u 16 pjevanja poetizira građu četiriju evanđeljâ (najčešće Matejeva, najrjeđe Markova). Kompozicija je prožeta katoličkom simbolikom. Djelo je tiskano s dopuštenjem pape Klementa VII.; prvi je ep s protureformacijskom tendencijom, ali i plod humanističke težnje za estetiziranjem »prozaičnoga« evanđeoskog naučavanja. Pojedina su jezična rješenja Marulićeve Davidijade odjeci Bunićeva epilija, a vjerojatno je utjecao i na latinista D. Benešu (Kristova smrt) te J. Palmotića (Život i djelo Isukrstovo). Bunićevo zbirno izdanje iz 1526. sadržava, uz epove, dvadesetak njegovih kraćih pjesama i pisama te tuđe tekstove u slavu autora i njegova književnog rada. Kao Bunićevi hvalitelji ondje se pojavljuju latinisti I. Gučetić i I. Polikarp Severitan te talijanski humanist Filippo Beroaldo. Bunićevu smrt ožalio je u biografskoj pjesmi-tužaljci D. Beneša.

Bunić, Jakov. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=10174>.