STRUKE:

Buridan, Jean

Buridan [byʀid8118'], Jean, francuski filozof i fizičar (Béthune, oko 1295Pariz, oko 1358). Rektor Pariškoga sveučilišta. Osporio postavku Aristotelove fizike da na bačeno tijelo mora stalno djelovati neko drugo tijelo koje je s njim u izravnu dodiru. Umjesto toga, uveo je u teoriju novu veličinu, koju je nazvao impetus: kada se tijelo baci, ono dobije određeni zamah (impetus), koji mu omogućuje daljnje gibanje. Buridanov pojam impetusa sličan je kasnijemu pojmu količine gibanja, a Buridanovo tumačenje da impetus pri gibanju ostaje očuvan prethodi zakonu o očuvanju količine gibanja. Buridan osporava Aristotelovo mišljenje da na nebeske kugle u Aristotelovu planetnom modelu treba djelovati neko duhovno biće kako bi one rotirale. U tome se nazire zametak zakona inercije koji su nekoliko stoljeća poslije postavili Galilei i Newton. – U filozofiji se kao umjereni okamist bavio etikom i logikom, posebno problemom slobode volje, a napisao je i više komentara Aristotelovih glavnih djela. U središtu njegove filozofije stoji nauk o slobodi volje, gdje zastupa središnju poziciju između determinizma i indeterminizma. Pripisuje mu se glasovita moralno-filozofijska pripovijest o magarcu (Buridanov magarac): magarac, koji se ne može odlučiti između dvaju jednakih snopova sijena, umire od gladi zbog svoje neodlučnosti. To znači da se ne može odgovoriti na pitanje može li se čovjek pod jednakim okolnostima odlučiti za ili protiv onoga što je jednakovrijedno. Glavna djela: Sophismata (1489), Kratak prikaz sveukupne logike (Compendium totius logicae, 1499), Pitanja u Aristotelovoj metafizici (In metaphysicam Aristotelis quaestiones, 1588).

Buridan, Jean. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=10256>.