Cabrera Infante [kaβre'ra infa'nte], Guillermo, kubanski pripovjedač i filmski kritičar (Gibara, 22. IV. 1929 – London, 21. II. 2005). Studirao je novinarstvo u Havani (Universidad de la Habana), usporedo je pisao filmske kritike i oglede. Suosnovao je časopis Nueva Generación koji je djelovao protiv režima diktatora Fulgencija Batiste y Zaldívara te 1959. osnovao kubansku kinoteku. Uključio se u revolucionarna zbivanja, uređivao književni tjednik Lunes de Revolución. Došavši u sukob i s režimom Fidela Castra Ruza, poslan je na diplomatsku dužnost u Bruxelles, a otamo se preselio u London, gdje je živio kao britanski državljanin. Objavio je 1960. zbirku društveno angažiranih pripovijedaka Kako u miru, tako u ratu (Así en la paz como en la guerra), a 1964. roman Tri tužna tigra (Tres tristes tigres), najznačajnije svoje djelo i jedan od vrhunaca tzv. hispanoameričkoga booma. U tome je višeglasnome humornome modernističkome romanu, radnje smještene u noćni život Havane 1950-ih, razigrano propitivao izražajne i oblikotvorne mogućnosti jezika, potvrdivši se srodnikom Laurencea Sternea i Jamesa Joycea, kojega je i prevodio na španjolski. Slijedile su kratke eksperimentalne proze Egzorcizmi s(t)ila (Exorcismos de esti(l)o, 1976), te erotska autobiografija s elementima pikarskoga romana Havana za preminulog Infantea (La Habana para un Infante difunto, 1979). O zavičaju pisao je u knjizi ogleda Mea Cuba (1992). Ostala djela: filmske kritike Zanat XX. stoljeća (Un oficio del siglo XX, 1963) i Arkadija svake večeri (Arcadia todas las noches, 1978), roman Pjevala je bolero (Ella cantaba boleros, 1996), memoari Božanska tijela (Cuerpos divinos, postumno, 2010) i dr.
