Calderón de la Barca, Pedro

ilustracija
CALDERÓN DE LA BARCA, Pedro
ilustracija1ilustracija2

Calderón de la Barca [kalderɔ'n δe ~ ba'rka], Pedro, španjolski književnik (Madrid, 17. I. 1600Madrid, 25. V. 1681). Najvažniji dramski autor španjolskog Zlatnog vijeka. Plemić, vojnik u Flandriji i Španjolskoj, zatim dvorjanin Filipa IV. i tajnik vojvode od Albe, vitez reda Sv. Jakova od 1637. Đak Družbe Isusove i student prava u Salamanki. Zaredio se u 51. godini. Većina njegovih djela praizvedena je u dvorskome kazalištu u Madridu. Službenomu dvorskomu dramatičaru sačuvani su tekstovi gotovo svih djela. Drame su mu objavljene u tzv. »dijelovima«: Primera parte (1636), Segunda parte (1637), Tercera parte (1664), Quarta parte (1672) i Quinta parte (1677), ali nema potvrde o piščevoj autorizaciji. Štoviše, u prologu Četvrtoga dijela sam niječe autorstvo mnogih tekstova (za njegova života kolalo je i mnogo divljih izdanja). Uobičajena je tematska podjela njegovih djela na povijesne (nacionalne i druge, primjerice Opsada Brede – El sitio de Breda), tragedije (primjerice, Ljubomora – najgora nakaza – El mayor monstruo, los celos, 1660) svakodnevne teme, tzv. kostumbrizam (primjerice, Tiha voda brijege dere – Guárdate del agua mansa), teme iz života na dvoru (primjerice, Istina nije uvijek najgora – No siempre lo peor es cierto, 1640), mitološke (Eho i Narcis – Eco y Narciso, 1661), filozofske (Život je san – La vida es sueño, 1635. i Zalamejski sudac – El alcalde de Zalamea, 1640) i potom viteške, zarzuele (predstave na otvorenom u kojima se izmjenjuju arije i recitativi) te u baroku vrlo popularne jednočinke s temom iz pučkoga života, tzv. entremés. Posebnu skupinu Calderónovih djela tvore drame s religioznim temama te mnogobrojne liturgijske drame iz Starog i Novog Zavjeta, marijanskim temama itd. Calderon je usavršio i stilizirao dramske tehnike i oblike koje je prije njega uspostavio Lope de Vega. Bit vješto izvedenih zapleta često su filozofske dvojbe, a likovi, osobito glavni junaci, njihovi su simboli. Sveprisutan je duh protureformacije; u tom smislu djela su mu primjer vrhunske umjetničke obrane jedne politike. Autorovu filozofsku notu odredio je kršćanski stoicizam i neoskolasticizam. Glasovit je po razradbi beskorisnosti svjetovnoga i ljudskoga u raskošnu končetističkom književno-jezičnom izrazu. Calderónu pripada središnje mjesto u dramskom stvaralaštvu na španjolskome jeziku te jedno od najvažnijih mjesta u povijesti europske književnosti.

Calderón de la Barca, Pedro. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.8.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=10534>.