Carlyle [kα:'lail], Thomas, britanski književnik, povjesničar i filozof (Ecclefechan, Škotska, 4. XII. 1795 – London, 5. II. 1881). Njemačku književnost i filozofija znatno su utjecale na njegov stil. Preveo Goetheova Wilhelma Meistera, napisao Schillerov život i mistično-filozofski roman Sartor Resartus. Došao na glas 1837. trosveščanim djelom Povijest Francuske Revolucije (The French Revolution), freskom o revolucionarnim zbivanjima od 1789. do Napoleona; u tom djelu prvi put iznosi svoje shvaćanje povijesti kao djela snažnih i genijalnih pojedinaca. Teza o heroju kao utjelovljenju povijesti postaje mu opsesijom; razradio ju je u nizu tekstova pod naslovom O herojima, štovanju heroja i herojskom u povijesti (On Heroes, Hero-worship and the Heroic in History, 1840) i primijenio u biografskim djelima Pisma i govori Olivera Cromwella (Oliver Cromwell’s Letters and Speeches, 1845) i Povijest Fridrika II. Pruskog, zvanog Fridrik Veliki (The History of Friedrich II of Prussia, Called, Frederick the Great, 6 sv., 1858–65).
U knjizi Prošlost i sadašnjost (Past and Present, 1843) pokazuje kako moderna industrija uništava duhovni i radni potencijal, a idealni model zajednice nalazi u srednjovjekovnom samostanu. U političkoj studiji Čartizam (Chartism, 1839) žali što ljude jedino povezuje interes za novac. Prezire, međutim, političku demokraciju, jer da nezrelomu puku ne koristi. Kao izvanredan govornik, smatran je gotovo pandanom starozavjetnim prorocima, premda se u svojim porukama nije služio religijom.
