Carpaccio [karpa'č:o], Vittore, talijanski slikar (Venecija, oko 1460 – Venecija, 26. VI. 1526). Nastavio tradiciju Gentilea Bellinija, a na njegovim su radovima u različitim fazama vidljivi utjecaji Andree Mantegne, Giovannija Bellinija i Giorgionea. Za venecijanske bratovštine (scuole) slikao velike kompozicije s narativnim temama, cikluse iz života svetaca, među kojima se ističu Legenda sv. Uršule (devet velikih platna nastalih između 1490–95; Venecija, Akademija) te dekorativne slike u Duždevoj palači (izgorjele 1576). Događaje legendi prenosio je u venecijanski ambijent svojega doba, a ostvarivao ga realističkim prikazivanjem mnoštva epizodnih radnji s velikim brojem likova, interijera, bogato kićenih kostima, arhitektonskih i dekorativnih detalja venecijanskih veduta, prožetih finim lirizmom. Unatoč velikomu broju slika religiozne tematike (Pietà; Polaganje u grob; Mrtvi Krist s dva sveca), Carpaccio je po svojoj sklonosti više svjetovni nego religiozni slikar. Karakteristična je njegova slika Kurtizane na balkonu, kojom se prvi put javlja žanr-scena u venecijanskom slikarstvu. Carpaccio je najveći i posljednji slikar venecijanske sredine, u čijim djelima još traju predrenesansne tradicije. Za hrvatsku bratovštinu sv. Jurja i Tripuna u Veneciji (Scuola degli Schiavoni) izradio ciklus slika (1502–07) s prizorima iz života sv. Jurja, sv. Tripuna, sv. Jeronima i dr.