STRUKE:

akcent

akcent (lat. accentus).

1. U lingvistici → naglasak.

2. U glazbi, isticanje jednog tona ili akorda. Metrički akcent periodički se pravilno ponavlja, njegova je učestalost temeljni kriterij pri svrstavanju tonova u taktove i određivanju mjere. Tonove obilježene u notaciji određenim znakovima za dinamički akcent (<, v, sf, sfz, fz) treba posebno naglasiti. Melodijski akcent ističe redovito najviše tonove melodije. Agogički akcent neznatnim produživanjem motivički važnijih tonova znatno pridonosi razumijevanju glazbenog teksta.

3. Istaknuti dio nekog teksta, govora; naglasak, težište, bit.

akcent. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 16.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=1090>.