Cavour [kavu'r], Camillo Benso, grof, talijanski državnik (Torino, 10. VIII. 1810 – Torino, 6. VI. 1861). Vojnu akademiju završio u Torinu 1826., zatim službovao u različitim mjestima. Godine 1831. istupio iz vojske, putovao Europom do 1838. i proučavao političko-ekonomske probleme; zauzimao se za industrijalizaciju u sjevernoj Italiji. Pod utjecajem engleske i francuske ustavne monarhije razvio ideju o ujedinjenju Italije na čelu s Pijemontom. Godine 1847. s C. Balbom osnovao list Il Risorgimento, u kojem se zalagao za ustavne reforme i oslobođenje Italije od habsburške vlasti. Godine 1848. izabran je u parlament, 1850. ušao u vladu kao ministar privrede, 1851. kao ministar financija, a 1852–59. i 1860–61. Cavour je bio ministar predsjednik, koji je držao niz resora, uključivo i vanjske poslove. U sukobu s Austrijom našao je saveznika u Napoleonu III., pa je Pijemont nakon rata (1859., Magenta, Solferino) dobio Lombardiju. Cavour je nastojao iskoristiti republikanski nacionalno-oslobodilački pokret pod vodstvom G. Garibaldija i G. Mazzinija da bi zemlje srednje i južne Italije doveo pod savojsku krunu. Godine 1861. proglasio je ujedinjeno Kraljevstvo Italije i postao njezinim prvim ministrom predsjednikom.
