struka(e):

cementiranje ili cementacija.

1. Učvršćivanje, osobito s pomoću cementa.

2. U metalurgiji, cementiranje čelika, postupak površinske obradbe kojom se površina čelika otvrdnjava obogaćivanjem ugljikom. To se postiže zagrijavanjem čelika na 900 °C uz prisutnost tvari koje sadrže ugljik (ugljen, natrijev karbonat, prirodni plin). Pritom u plinovitoj fazi nastaje atomski ugljik, koji se adsorbira i difundira u površinski sloj čelika. Također, cementiranje metala, taloženje metala iz otopina dodatkom manje plemenitog, usitnjenog metala. Primjenjuje se npr. za dobivanje bakra iz otopine nastale izluživanjem siromašnih ruda sumpornom kiselinom, uz dodatak željezne strugotine.

Citiranje:

cementiranje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/cementiranje>.