struka(e): |

centralizam (njem. Zentralismus), općenito, nastojanje da se svim funkcijama upravlja iz jednog središta. Centralizam je obilježje državnog ustrojstva u kojem se sve bitne funkcije vlasti nalaze u rukama jedne osobe (monarha, vladara) ili u centralnim (središnjim) državnim organima, u kojima je provedena maksimalna koncentracija funkcija odlučivanja i kontrole. Apsolutni centralizam je potpun, u takvim državnim poredcima uopće ne postoje mjesni organi vlasti, dok je relativni centralizam nepotpun, postoje mjesni organi vlasti, ali su njihove ovlasti (nadležnosti, djelokrug, inicijativa) ograničene, pa više ili manje rade po smjernicama središnje vlasti. Centralizmom se naziva i takva organizacija pojedinih organa državne uprave po kojoj su podčinjeni organi dužni izvršavati naredbe nadređenoga centralnog organa, donositi i izvršavati odluke kakve im on naredi, a nadređeni organ ovlašten je mijenjati ili ukidati njihove odluke, sâm donositi odluke iz kruga njihove ovlasti ili sâm izvršavati akte iz njihove nadležnosti. U pravilu, takav centralni organ postavlja i smjenjuje podčinjene organe. Centralizam je bio put nastanka nacionalnih država od XVI. st., kada je trebalo svladati političku rascjepkanost i stvoriti jedinstvenu državu. U XX. st. socijalistički politički sustavi bili su centralistički, opravdavajući se potrebom učvršćenja revolucionarne vlasti, no i mnoge su demokratske države iznimno centralizirane (Francuska, Hrvatska).

Citiranje:

centralizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/centralizam>.