Cernik

ilustracija
CERNIK

Cernik, naselje uz sjeverno predgrađe Nove Gradiške; 1603 st. (2011). Leži u podnožju Psunja, na 166 m apsolutne visine. Kaštel četverokutna tlocrta s četirima cilindričnim kulama na uglovima pregrađen je u dvorac u XVII. st. Barokni franjevački samostan podignut je oko 1730., a kraj samostana je jednobrodna crkva sv. Petra bogato raščlanjena pročelja; židovsko groblje (XIX. st.). Vinogradarstvo (šljiva, jabuke i dr.); rasadnik četinjača; stočarstvo (svinja i govedo). – U pisanim se izvorima spominje od druge polovice XIV. st. kao posjed i utvrda više slavonskih plemićkih obitelji od kojih se os. ističu Dessewffy s pridjevkom Cernički. God. 1520. kraljevom je poveljom Cernik dobio pravo održavanja sajmova. Pod osmansku vlast došao 1536., potkraj XVI. st. postao sjedištem sandžaka. Oslobođen je tijekom Bečkog rata (prvi put 1687., konačno 1691). Smatrajući ga neprikladnim za obranu, general Aenea Caprara dao ga je 1688. razoriti. Stanovništvo je tada preseljeno u Požegu. Nakon oslobođenja pa do obnove slavonskih županija 1745. bio pod upravom Dvorske komore u Beču, a poslije u sastavu Požeške županije. Početkom XVIII. st. cerničko vlastelinstvo došlo je u posjed obitelji Petraš. Nakon Petraša vlasnici su mu, između ostalih, i Markovići, Franjo Colloredo-Mannsfeld, Josip Bombelles i Kulmeri (nacionalizacijom 1946. gube vlastelinstvo i barokni dvorac). Potkraj XIX. st. podiže se drvna, kemijska (alkohol, barut i dr.) i građevinska industrija (cigla, crijep, vapno); od 1897. do 1913. ondje je bila tvornica za kemijsku obradbu drva.

Cernik. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=11295>.