Chaucer, Geoffrey

ilustracija
CHAUCER, Geoffrey
ilustracija1ilustracija2

Chaucer [čɔ:'sə], Geoffrey, engleski književnik (London, oko 1342London, 25. X. 1400). Iz obitelji trgovca, bio je vojnik, diplomat u Francuskoj i Italiji, državni činovnik i sudac. Njegovo se stvaralaštvo obično dijeli na tri razdoblja: francusko (do 1372), talijansko (1373–85) i englesko (od 1386). Iz prvoga, u kojem je pod izrazitijim utjecajem francuskog pjesništva, potječu prijevod Romana o Ruži (prije 1368) i alegorijska elegija Knjiga o vojvotkinji (Book of the Duchess, 1369/70). U drugom razdoblju, uglavnom obilježenu rimskim i talijanskim utjecajima (Ovidije, Dante, Boccaccio), prevodio je Boecijevu Utjehu filozofije (oko 1380) i pisao narativne pjesme Kuća slave (Hous of Fame, oko 1379), Ptičji parlament (Parlement of Foules, oko 1382) i Troilo i Kresida (Troilus and Criseyde, oko 1385). Potonje djelo, s temom preuzetom iz Boccacciova Filostrata, pokazuje Boecijev idejni utjecaj, a karakteriziraju ga intelektualna razmatranja i psihološki produbljen prikaz glavnog ženskog lika. Glavno Chaucerovo djelo engleskog razdoblja (i sveukupnog opusa), nedovršene Canterburyjske priče (The Canterbury Tales, 1387–1400), također su nastale pod Boccacciovim utjecajem, ali tematiziraju englesko okružje i suvremenu životnu svakodnevicu, premda je Chaucer preuzimao i teme iz književne tradicije, mitologije i folklora. Djelo se sastoji od prologa i 24 priče, a pisano je uglavnom u rimovanom jampskom pentametru. U prologu autor slikovito i detaljno opisuje likove hodočasnika iz različitih društvenih slojeva, a u pričama pripovijedaju sami likovi. Raznovrsnost karaktera i socijalna razina omogućuju raznolikost pripovjedačkih stilova primjerenih pojedinomu pripovjedaču, a djelo sadrži većinu srednjovjekovnih književnih žanrova: alegoriju, basnu, vitešku romansu, fabliau, lay, himnu, svetačku legendu, čak i alkemičarski račun. Canterburyjske priče karakteriziraju precizna i bogata opažanja srednjovjekovnog života te slojevit spoj humora i tragičnosti u oslikavanju ljudske sudbine promatrane u kontekstu odnosa vrlina i poroka zemaljskoga svijeta prema duhovnim osobinama božanskoga. Najistaknutiji engleski pisac prije Shakespearea, snažno je utjecao na engleske pjesnike XV. st. i – vokabularom, stilom i metrikom – znatno pridonio razvoju engleskoga književnog. jezika. Ostala važnija djela: Legenda o dobrim ženama (Legend of Good Women, oko 1385), Rasprava o astrolabu (Treatise on the Astrolabe, oko 1391–92).

Chaucer, Geoffrey. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=11514>.