Chiabrera, Gabriello

Chiabrera [kiabrε:'ra], Gabriello, talijanski pjesnik i dramatičar (Savona, 8. ili 18. VI. 1552Savona, 14. X. 1638). Isprva djelovao na dvoru Carla Emanuelea I. Savojskoga, potom je u službi obitelji Medici u Firenci i Este Gonzaga u Mantovi, a od 1628. u službi pape Urbana VIII. Slavu je stekao pustolovnim životom i plodnim djelom. Književno je stvaralaštvo započeo spjevom Gotijada (Gotiade, 1582), potom sastavljao pastoralne drame kakva je Alkip (Alcippo), melodrame (Otmica CefalaRapimento di Cefalo, 1600; Orfejev plač – Pianto d’Orfeo), tragedije (Angelika u Ebudi – Angelica in Ebuda; Erminia; Ippodamia), religiozne i svjetovne kratke spjevove, horacijevske Besjede (Sermoni), ekloge i pindarske pjesme te druga prozna djela. Uveo mnogobrojne metričke novine (nerimovani jedanaesterac u odnosu na tada tipičnu tercinu Lodovica Ariosta i Francesca Bernija), koje su potom vrijedile sve do XVIII. stoljeća.

Chiabrera, Gabriello. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=11595>.