STRUKE:

aksiomatika

aksiomatika (grčki ἀξıωματıϰός: koji se odnosi na aksiom), nauk o postuliranju i izvođenju koji polazi od nekog aksiomatskoga sustava koji počiva na »posljednjim načelima«.

U filozofiji i teoriji znanosti, postuliranje (zahtijevanje) bezuvjetno važećih počela koja se nalaze u temelju neke znanosti (npr. jednako oduzeto od jednako daje jednako). Već u djelu Elementi Euklid razmatra počela, njihovu neposrednu evidentnost i nepobitnost. S pomoću njih Aristotel gradi sustav nauka o znanosti, na čijem je vrhu Bog kao negibljivo kretalo, tj. kao temelj svega pokrenutoga (principiranoga). Do promjene značenja dolazi raspravom o Kantovu apriorizmu moći suđenja, gdje se tvrdi da aksiom nije neka evidentna istina, izraz neke idealizirane činjenice i neke kovencije radi ovladavanja realnošću, ni neka hipoteza. To je iskaz bez ikakve ontologijske vezanosti koji služi kao podloga za izvođenje novih iskaza (po D. Hilbertu).

aksiomatika. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=1184>.